Laza Kostić – Među javom i međ snom

 

Srce moje samohrano,
ko te dozva u moj dom?
neumorna pletisanko,
sto pletivo pleteš tanko
među javom i međ snom.

Srce moje, srce ludo,
sta ti misliš s pletivom?
k'o pletilja ona stara,
dan što plete, noć opara,
među javom i međ snom.

Srce moje, srce kivno,
ubio te živi grom!
što se ne daš meni živu
razabrati u pletivu
među javom i međ snom!


											
Bookmark the permalink.

Komentariši