Plašim se igli.
I umorna sam od gumiranih prekrivača i epruveta.
Umorna od stranih lica
i sad već mnijem kako smrt dolazi.
Smrt koja počinje kao san
puna svakakvbih poklona i smijeha moje sestre.
Mlade smo i šetamo
beremo divlje kupine
cijelim putem do Damariscotte.
Oh Susan, vrisnula je,
uprljala si novu bluzu.
Usta su mi bila puna
tako lijepe slatkoće
i ljupke tamno modre tinte što cijedi se iz nje
čitavim putem do Damriscotte.
Ali, zašto mi to radite? Ostavite me!
Zar ne vidite da sanjam?
U snu nam nikad nije osamdeset godina.
pB