Bleki – Bjelina mojih očiju

Čudo je to
nekada davno sretneš
Bijelu damu
pokloniš joj ljubav i sebe
a ode
nebo je pozvalo da ga obasjava

nakon vremena
eonima iza bola
naslikaš je
ona oživi
liku krhke ruže htjedoh je prinjeti
skoro uspjeh
ali
bol u njenom juče
tjera me da joj poklonim radost
novog univerzuma

sutra
oprost molim
u Galeriji
u kojoj  jedan dobar čovjek stoluje
živi boje i riječi
svoj život
Ocean Tišina i sni
a grudima   se nevina
kao kap rose
u djetinjoj duši
rađaš Ti
bjelino mojih očiju
da budeš moj svijet

Bookmark the permalink.

Komentariši