Dani nam se polako kroz misli vuku ,ali nam se rasuli u stavrnosti , ne meremo ih dohavizati . Kažu to je zbog toga što sve ima svoj početak i kraj.
Kao dokaz navode da je sve zapisano u zvijezdama.
Mi u huble natakarimo vid, sve zvijezde do jedne protabirismo, ali jok ni na jednoj ništa ne piše . Čak ni da nas neka konfiguracija podsjeti na slovo.
I zato se vraćamo na zemlju.Sa strahom.
Čak i ako nas ovi sadašnji dani ne pokupe , neki drugi ili dogodine će to učiniti
Godinama, eonima, od iskona , ljudi manje više okreću glavu od dana. Mniju, dani nemaju duše.
A griješe. Višestruko.
Što bi poete rekle:
Ko ne misli taj i griješi.
U prevodu:
Nemojte griješiti jer život je krat'ka, kak’ bi reklja filjozofi.