Bio jedan prepametni bjelavski konzilij nepameti. Sve sami mahalaši. Jes nam ova pametna.
Zar u mahali sve sami mahalaš? Uglavnom! I poneki šuft, koji nije mahalaš. On je došlo ili papak.
Konzilij je imao mnoge učitelje. Sa nekima bi se mogao družiti, sa nekima ne. Nisu prostor i vrijeme problem. Problemi su malo tananiji.
Recimo Edgar Alan Poe. Napisao je mnogo toga lijepoga i suptilnoga.
Ponešto ezoteričnoga i transcedentnog.
Sve što je pisao skrojeno je savršenim stilom, veoma teškim za prevođenje. Lošiji poznavaoci engleskog su uskraćeni za ljepote njegovih stihova i riječi.
Sve Poovo nam je to blisko i dopadljivo.
Valjalo bi nam podjeliti i porediti iskustva. I neke od nas su dotakli velovi smrti i nestajanja, koji su lepršali oko Poa.
Ne bilo teško dočarati susret. Pitanje je kako se susresti, odnosno kako ugovoriti vakat.
Po nije imao vremena za bilo šta, osim za traganje za mrtvim ženama svoga života.
Oca Davida je izgubio kad je imao godinu dana. Majku Elizabeth sa dvije godine. Malene, sestru Rosalie i Brata Wiliama nedugo zatim. Oca i brata nikada ne pominje.
Rođakinju Virginiu Klein ženi kada je ova imala 13 godina.Da li je bio dobri samarićanin koji je htio da je spasi bijede ulice i teške bolesti? Ili je volio mlade grlice? Mnogi su se pitali.
Mi ostajemo vjerni ljubavi i kažemo da je Edgar Alan Poe svim srcem volio malu Virđ, koja je umrla u 24 godini.Toliko je imala i Poova majka kad je urmla.Tada počinje njegovo tragičko i samouništavajuće lutanje. Neki se kunu da je uvijek bio na rubovima onostranog. Da su ga viđali u društvu neobjašnjivih i nepojmljivih kreatura , koje nisu uobičajene na ovom dunjaluku. Ali to je bio njegov izbor. Nikad sa namjerom nije povrijedio druge.
O nebrizi kojom se odnosi prema sebi niko nema pravo da sudi. Niko nije bio i ne bi volio da bude u njegovoj koži. Težak je teret boli tegario na svojim putanjama. A opet , bol je ispisivao na ljudski , vrlo prijemčiv, gotovo nestvaran način. Bio je inspiracija mnogima i začetnik mnogih pravaca u književnosti i umjetnosti. Svi su se otimali o njegovo naslijeđe i kako reče “samopotopoljeni” Sartr – svi su se željeli ugurati u mit o Pou.
Pred nesuđeno, novo vjenčanje nestaje na tri dana. Nađu ga skoro mrtvog i umire pod narazjašnjenim okolnostima.
I od tada se i mi pitamo šta bi bilo kad bi bilo…?
No, biće još riječi o Pou. Zaslužio je.