Bio jedan prepametni bjelavski konzilij nepameti. Sve sami mahalaši. Jes nam ova pametna.
Zar u mahali sve sami mahalaš, i poneki šuft, koji nije mahalaš. On je došlo ili papak.
Konzilij je imao mnoge učitelje. Sa nekima bi se mogao družiti sa nekima ne. Nisu prostor i vrijeme problem. Problemi su malo tananiji.
Recimo Edgar Alan Poe. Napisao je mnogo toga lijepoga i suptilnoga.
Nešto ezoteričnoga i transcedentnog.
Sve što je pisao skrojeno je savršenim stilom,veoma teškim za prevođenje. Lošiji poznavaoci engleskog su uskraćeni za ljepote njegovih stihova i riječi.
Sve Poovo nam je to blisko i dopadljivo.
Valjalo bi nam podjeliti i porediti iskustva. I neke od nas su dotakli velovi smrti i nestajanja.
Nije bilo teško dočarati susret.Pitanje je kako se susresti.
Po nije imao vremena za bilo šta,osim za traganje za mrtvim ženama svoga života.
Oca Davida je izgubio kad je imao godinu dana. Majku Elizabeth sa dvije godine. Malene, sestru Rosalie i Brata Wiliama nedugo zatim. Oca i brata nikada ne pominje.
Rođakinju Virginiu Klein ženi kada je ova imala 13 godina.Da li je bio dobri samarićanin koji je htio da je spasi bijede ulice i teške bolesti? Ili je volio mlade grlice? Mnogi su se to pitali.
Mi ostajemo vijerni ljubavi i kažemo da je Edgar Alan Poe svim srcem volio malu Virđ, koja je umrla u 24 godini.Toliko je imala i Poova majka kad je urmla.Tada počinje njegovo tragičko i samouništavajuće lutanje.
Pred nesuđeno, novo vjenčanje nestaje na tri dana. Nađu ga skoro mrtvog i umire pod narazjašnjenim okolnostima.
I od tada se i mi pitamo šta bi bilo kad bi bilo…
No, biće još riječi o Pou.Zaslužio je.