Iz Arhiva
BY ADMIN15. JUNA 2015.GRAD ČEDNOSTI, LJUBAV
Ona spava
Poljsko cvijeće
Vjernost
Plam đardina
Prava ljubav
Rajski vrt
*
Meri Cetinić
Četri stađuna
*
Snovi nikad ne umiru
Mnoge pjesme i nježni likovi nastanu i prije nego što ugledaju sunce. Spoznamo i prinosimo ih srcu i osluškujemo kada će nam se obratiti.
U jednoj našoj priči smo oživjeli snove Meri Cetinić i prije nego ih ona nama poslala.
Nismo se stidjeli da našim likovima nametnemo pjesmu koja će doći sedam godina poslije.
Okamenjena gromada pritišće ono dugme na kasetofonu.To pjesma se još nije desila ali Dobri ima prelijepe snove i može ih dozvati u bilo koji stađun.
Čiste klavijature zvuk vodi nevoljnu i pretužnu pjevačicu da pusti glas.
U misli nam pohrle dva nježna safira, što su sjetne oči zarobili u velove čežnje i sa iskrama modrih ljibičica plešu. Blagost i dobrota se preliva i pliva u plavetnilu što ga samo Jadran, Split mora i može iznjedriti.
Tuga će se kasnije udomaćiti u te prelijepe oči. Nježne dječije ruke, dugih tananih prstiju prebiru crno bijele tipke.
Umilna tuga,čini se poznata, ali to nije Frke Frkice glas. Glasa se isto, treperi i boli isto , ipak , onaj jedan stađun više, što ga Meri Cetinić ima prave tu razliku, i veću tugu nosi.
Pjesma je snimljena i ispjevana u istom mjesecu, stađun gore dole nikad nam ništa značio nije. Svima nama, oni na sličan način u zagrljaj jure.
Stađune smo uvijek osjećali i nikad i nismo ih brojali. Kako ćeš ba zbrojiti toliku ljepotu . Samo smo uživali u njima i oni sa nama. Sa njima snove sanjali i u njihove sehare ljubav polagali.
Meri to jednom drugom proljeću pjeva. Muški akter isti, proljeća različita, četiri ih stađuna i još sedam godina ih dijele, ali ih ljubav, bol i tuga spajaju. Meštar zvani usud se za to pobrinuo.
Mali prinčevi i anđeli uvijek negdje odlutaju ili se vrate na nebo. Meri vam lutanja malenih dječaka i snove grlica nježno i sa ljubavlju svojim pjesmamo prenosi . Vi pomislite da samo vama o vama pjeva.
Nije bitno ako sjećanja kasne koji stađun. Ponekad se mora, jer priče ljubavne, priče radosti i tuge poslije dospiju do nje. Ne može ljepota mila, samo svoje srce i svoju bol na dlanu nuditi.
Puno je to boli i potrošenih damara. Triba se malo odmoriti, primiriti , o drugim ljubavima pričati.
” …On je stišće, nježno ljubi i miluje, a šapuće:
Sve je u redu mila moja, nema žurbe, život opet počinje nov.
Ovaj put je bio u pravu.
Da , djeca su uvijek u pravu. Kako i kamo god se neka ljubav kretala i sjala, ona će jednog dana da odleprša. I ostavi slatke snove i veliku , tešku bol. Ponekad neprebol . Tako vam je to. Život je prelijep.
I uvijek poslije svake ljubavi život počinje nov. Nije bitno što je malo bolniji i gorči. Težinu je lako podnijeti, ako ima dovoljno snova da ga drže na površini. Čak iako nema, treba ih dosanjati.
On ne vidi suze njene , jer ona je zavukla glavu kose plave, crvene ili crne , (to je već sasvim lična stvar) , sasvim duboko u njegova jedra. Netom zatim ; stišava se i glas mili , samo za dragana njenog klizi.
Glas nebeski, mio i anđeoski, u srce boli . Da , da , Meri vam je to:
S rukon za ruku su četri stađuna
Moji se dani kroz vrime vuku,
S teplin i ladnin život se miša,
Žari me sunce, pere me kiša.
S rukon za ruku su četri stađuna
Ča daje gazin vrime mi biži,
Stađuni moji još o’ početka
Korak po korak kraju su bliži.
Stađuni, stađuni moji,
Di je sad ono proliće cvitno!
Stađuni, stađuni moji
I lipo lito vedro i sritno?
Dok jesen stere lišće na stazi
Ruke mi stišću o’ zime mrazi,
Stađuni, stađuni moji,
Stađuni.
S rukon za ruku su četri stađuna
Ko će izdurat do kraja gazit,
Jedni će nestat ka da ji nima,
Na me će pazit još samo zima.
Stađuni, stađuni moji…
Ona se meškolji i još se jače uvlači na njegove grudi. On je nježno grli i ljubi. Želi da ova noć stane. Njoj se oči rose od ljubavi i tuge, jer zna nešto što će on par dana kasnije saznati.
Nju sutra udaju , a on će morati odjahati u samoću , na bijelom konju , ko svaki Mali princ , ka nekoj drugoj ljubavi , nekom novom Anđelu.
****
Meri, malena naša
hvala na snovima i ljubavi
koje si sa nama snila i djelila.