Bleki – Ne stigoh joj reći

 

Duša šapuće

magle će proći

uvijek prolaze

 

Maleni

polako ne hiti

zamisli

plovi čamac

Modrom rijekom

 

pruža se crvena rućica

nježna stidljiva

čista mirisna

ljubičicama djevičanskim nalik

 

lagano

svilenim pokretom je primi

dahom

zarad časti

ne usnama

dotakni

 

vrhove prstića boje ljubavi

dok dašak  im poklanjaš

gledaj tu Ženu

rubinovu nježnost

u oči

 

da blagost iskrenost osjeti

da se ne uplaši

tada joj reci

Anđelu mili

ne plaši se

maglu sam otjerao

 

primi me za ruku

dozvoli

laganim koracima

tangom krenimo u šetnju

kroz sokoke tvoje duše

ja ti nudim iskrenost svoje

a pokušamo stići

cvijetnim đardinma naših snova

 

I još joj reci

Ne žurimo Mila

nježno  ćemo

ruku pod ruku oditi

šarenim stazama koji Udes poklanja

nada a sve bude kao san

u kojem milost ljubav sni

 

Ne rekoh joj ništa

ni srce moja

samo ode

nada

nisam tužan

ne umijem suzu kriti

 

a volim do iskona

Bookmark the permalink.

Komentariši