Bleki – Zimska idila

 

Veje snijeg

furuna je nasmijana i sita

zubato sunce je ušlo

treba mu topline

zimska idila

 

tako se čini

mladica se pokrila

ispod ćebeta plače

 

soldati joj otrgnuše muža

sa oltara

 

ono Da je rekao

poljubac nije dobila

žurba u kamenolom smrti

tamo se sloboda kleše

 

smrću

 

kamena kugla srca

udara i šapuće

isjeci vjenčanicu

treba saprati krvave velove

sa lica vjernosti

 

nevjerniku koji te sa smrću vara

kada na počinak hodiš

naberi žutog cvijeća

pozovi čergu

nek te pjesmom vode putevima

kojima se nestaje

 

Bookmark the permalink.

Komentariši