Jutro sa Blekijem – Malena i mjesečeva bajka

 

Davno nekad
jednog sunčanog dana
pun mjesec je zasjeo
kristalan i bolan
ne miče se
obasjao puste dvore naše
lipa li si Malena
prozračna kao moj san
u vjenčanoj haljini
koju nisi nikad obukla
hodiš stazama našim
krijući se od bola moga
na krst svoj
crvenu vrpcu ljubavi
vežeš
svako veče
mjesečeve bajke
da znam
boli te tuga moja
moliš me da ti prostim
odlazak tvoj
voliš me
svake moje noći bez svitanja
svakim mojim danom usnulim
spokojno čekajući  da ti dođem

Bookmark the permalink.

Komentariši