Malena prođe i ova godina
lijepa nježna snovita
kao i one prije
nismo se razdvajali ni jedan dan
pa ne pitaš kako sam
znaš da još uvijek sam jak
u meni ništa novo
samo zdravo tkivo
uglavnom snjegovi zapadali veliki
ponekad mi malo ledeno
kad proljeće ljubicama zamiriše
kad ljeto avgustom osvane
kad jesen sedamdeset i neke vrisne
otkad ne ponoćku ne idem
sanjam hiljadu pahulja bijelih
odavno bješe
nemam koga obgrliti
shvatićeš
moja tišina plače
prolazi Badnje veće
ne mogu reći kao da je juče bilo
jer nije bilo juče
ne mogu reći vrijeme je proletjelo
nije proletjelo
ne mogu reći vrijeme briše sve
vrijeme ne može izbrisati ništa
večeras
ne mogu reći da sam dobro
ne mogu
nikako ne mogu reći da sam dobro
ali plešem
večeras slavim ljubav
tvoju i moju
ruku u moje srce možeš staviti
da još uvijek mislin
da kraj mene sniješ
shvatićeš
moja tišina plače
prolazi Badnje veče
Bile su to jako duge decenije
i paran broj godina
i mi smo par
Bilo je to trideset dvije godine
koje nikome ne bih htio poželjeti
zašto bih nemam razloga
Bilo je to trideset dvije godine
prelijepih sanja i uspomena
poklon Neba
Bilo je to trideset dvije godine
jubavi koje su se navezle
azurnim nitima
na prethodnih trinaest
bilo je to trideset dvije godine
nevine dobrote
pa šta ako je i samoće
shvatićeš
moja tišina plače
prolazi Badnje veče
ako ti večeras ne mogu slagati da sam dobro
ne zamjeri
poželim
ali ne mogu ti slagati
nikad te nisam lagao
jer nisam nikako nisam dobro
ali plešem
večeras slavim ljubav
tvoju i moju
ruku u moje srce možeš staviti
da još uvijek mislin
da kraj mene spiješ
shvatićeš
moja tišina plače
već Božić je
