Bleki – Mirišu ruže

 

Miriše ruža
hej
bagremi cvjetaju
dani dugi nebrojeni
jedan ćovjek
zaljubljen
eonima
ispran tragovima kiše
ispod trešnjinog stabla
stoji

azurno nebo blješti
gavrani oko njega lete
sjajem
zimskog podneva
naslonjen  čelom
ledom ogrnut
na haljinu bijelu neljubljenu
kristalno srce naslonjeno

pocijepani listovi kalendara
miluju  snježne kose
šume snima
mladoženje
nevjeste nevjenčane
a je miluje
orošenim rukama
duša voljena
još ne sviće njena zora
u polju ledenom

Bookmark the permalink.

Komentariši