Bleki – Privid i čežnja

 

Zar ne bješe vazduh plav

a jutro crveno kao san

zar ne žeđasmo cjelovima

hraniti ustreptala tijela

glađu zapretena od iskona

kad nas poklopiše oluje

strasnije od bura oceana

 

Zar iza tog vidljivog izgleda

igra mašte mora da se pretvori

u iskrivljenu stvarnost

kada sve postaje zlokobno

postojeći sklad postaje privid

koji guši avetinjskom groteskom

dok pokušavamo naći izvor od kristala

u kome obitava naša bol

 

Takvu htjedoh pjesmu poklanjati

onoj koja odi u potrazi za srećom

samo zato što je usamljena plesačica

koja pored drugog spi

a opet čemu

kada je jedva sroči

čovjek zvani Ja konj

ne okusivši ni kap vode

na izvoru njene čežnje

 

Bookmark the permalink.

Komentariši