Fragmenti o bolu III / Takve su vam Grlice bile

 

Takve su  vam  Grlice bile

Sivilo uvijek nosi i jednu sjenu tuge. One umilne tuge , kada snovi polako klize, i  ne pitajući um, raduju srce. I snovi samo trepere , kao nestašni leptiri i  na tren zastanu tamo gdje najviše boli.

Danas nam je jedan  milosni šarenko zastao na prelijepom ljetnom danu 1994. godinu, kada su naše Grlice mile , granatom zaskočila čudovišta sa guslarskih vukoderina.

Htjedosmo  o tom nebu i tuzi da pišemo, ali nam se ruka skupila u pesnicu koja hoće da nekome prijeti, drhti i  zato  ne može da drži plajvaz.

A i suze nam liju. U mahali se to kaže k'o godina. Ako znate šta to znači. Ovaj put ne možemo reći da je pogled na Sunce kriv za Modru rijeku, što iz očiju vrije . Zaklonili ga oblaci. Ili da ne znamo zašto suze.

A opet, kada se sjetimo njih, kako uzdignutih ljepot  glava, sa tijelom statue , na kojoj bi im svaka bijela vila pozavidjela , hode našim Sarajevom, Gradom čednosti i uzdahe mame, ne pada nam na pamet da  žalujemo.

Mnogo je radosti i ljubavi u Šeći i Rici  bilo i one su ih svima poklanjale.

Njima posvećujemo ova sjećanja ukradena is Spomenara naših ljubavi. Malkice su obojena elegijom i taštinom , ali takve su moje  Grlice bile.

Nije zgodno

Tamo niže

u ulici Prkosa

moja mila Grlica

usnila a zaspala ni

uvijek zaboravna ona bi

granata monstruma je napala

glavu joj milu načisto otfikarila

Grlica tijelo ispotiha moli i kumi

priđi mi bar malo bliže molim te

nije zgodno da nas dvije atraktivne

na pute nebeskih putanja hodimo odvojene

Da se ne zaboravi!

In memoriam Šeći D. i Rici L.

Bookmark the permalink.

Komentariši