Emily Dickinson – Pjesma 166

 

166

To popodne sam Kralja srela!

Krunu zbilja nije imao,

Slamen Šeširić, to sve bješe,

A on je, bojse, bos išao!

Al Hermelin je – sigurna sam –

Pod starom plavom Jaknom krio –

I sigurna sam da kraljevstvo

U Džepu Jakne je nosio!

Za Grofa odveć veličanstven –

Ni Markiz nije tako dičan –

Moguće, to Car bješe mali –

Papa, il neko njemu sličan!

O Konju čije uzde drži

Monarh Pjegavi – moram reći

Blašče dostojno pošte ali

Nije bilo spremno – poteći!

I kakva kola! Pomisliti

Ne smijem da ću za cijelog

Žića vozilo ugledati

Kao to što me ponijelo!

Dva druga Princa odrpana

Njegov su kraljski stav uzeli –

Bez sumnje, ti su suvereni

Svoj prvi izlet poduzeli!

Pitam se da li ta Kočija

Kraljska, i uz nju sluge mnoge,

Može imati značaj dostojan

Ove Vlastele Bosonoge!

Bookmark the permalink.

Komentariši