Dani tvoji u toplini srca mog
a su nježni serenade zvuci
ostaće zauvek lepršavi
kao miris proljeća u čednoj zimskoj noći
kada se ljeto razvodi od jesenjih kiša
rastanci put dodira godišnjih doba
lijepi ili tužni po dahu neophodni
dvoje se prelijepih našlo
pa se poslije nije našlo
eh mila ne tuguj
jer nas usud nikad ne pita
samo reče budi i ono biva
