Mehmedalija Mak Dizdar (Stolac, 17. listopada 1917. – Sarajevo, 14. srpnja 1971.)
Bosna zemlja Božije milosti sanja
Mjesečeva modra rijeka
Danas je dan Maka Dizdara.
Imao bi njegovim rečnikom rečeno
okruglo sto plus godina
Imao bi ali nema
Ima ih mnogo više
Kao nasjtariji bosanski stećak
I još više
i još dublje
kao Modra rijeka
To je tisuće ljeta i koji eon pride
Mi smo naopaki
Mi unaprijed računamo godine
kojima je Mak unazad kroz istoriju tragao za Bosnom.
U traganju za korijenima
ogradio šedrvan kojim teče poezija
kristalna kao nevino srce pisca
***
Nećemo večeras pričati o Maku.
Pustičemo druge, one koji se dva puta godišnje susretnu sa imenom Maka Dizdara.
One koji su plaćeni i koji obilježavaju datume.
Zapisničari i prepisivači.
Mi sa Makom pričamo tokom čitave godine.
Moramo. Iste smo fele. Bosna nam je u srcu.
Ne ova ili ona Bosna.
Naša Bosna je zapisana velikim slovima u knjizi Božije milosti.
**
Zapis o zemlji
Pitao tako jednoga, vrli pitac neki
A tko je ta, šta je ta da prostiš
Gdje li je ta, odakle je ta, kuda je ta bosna rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad da dade
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa, da postiš
I hladna i gladna
I ktomu još da prostiš – prkosna
**
Reći će vam neuki da je Mak Dizdar tamo neki bošnjak.
A nije.
Rođen je kao Bosanac , musliman i takav je umro.
Bosanac je što i dalje o Bosni snije ,
Put Kamenih cvijetova ili Modre rijeke.
I svjedoči poput stećka.
U Bosni toj žive da prostiš
ti neki dobri, Bogu mili ljudi ;Bosanci.
Oni drugi i ne shvataju da su im imena izmislili
i zapisali ljudi zli.
Zato im se um smara kao naopako smotani fišek košpica,
koji blećci ne mogu da prokuže.