Bleki – Dva labuda bijela

 

Dva labuda bijela na jezeru

ljubav vode

tren

djelić sekunde prije nego se prosu

krik agonije koji vrhunac

nosi

 

namah

niotkud ih poklopi strašni oblak mračni

nestadoše u njemu

 

Iz tame se vrati Bijeli labud

oblaci se raziđoše

na obali ležaše Bijela labudica

slomljeno srce nju je izdalo

 

Labud tužno pogleda

družicu

mrtvu ljubavnicu

zatrepta krilima

pomiluje je kljunom

pa krilom

nježno

milosno

kao da ljubav vode

 

ništa ne pomaže

ona ga ne osjeća

njeni su snovi završeni

on mora nastavit  dalje

sam

ili ne

Život je to

 

											
Bookmark the permalink.

Komentariši