Frka Frkica – Peta epizoda II ( Dio)

 

 

Ali , Mila , ništa nije pomagalo . Savjest , čast je pisala rastanak.

Ljubav i  strast su vodili ljubav sa tobom.

Još žešće još silovitije.

Ti se nisi bunila mila, ti se se davala . Upijala me.

Nisi mi dala da se  odmaknem od tebe.

Stisla si me i i zagrlila jako, najžešće.

Utonuli smo ,mila,  u borbu  bez suvišnih pokreta.

Samo blago talasanje , zaronjeni duboko jedno u drugo.

Okovima strasti stegnuti za sva vremena. Od iskona do ove ove večeri.

I nazad do Ezela vremena.

Vrijeme je stalo mila. Zapravo nije postojalo. Izgubilo se u nama.

Ja i ti. I jecaji što tiho iz grudi , iz srca izbijaju.A tijela raspomamljeno vrište kao da će se rasplinuti i nestati.

To je ljubav . To se ljubav vodi. I kada se tijela napinju , propinju da bi se dala i uzela, što jače , što dublje vrisak tvoj mi um ledi. Ti si u agoniji , tijelo ti se grči i još žešće se pribija uz mene. Propinje i malaksava uz jecaj. Mili , moj…

 

Ja nisam uman. Ja ludim jer nešto nije u redu. Osjećam to. Ne sada , tijela naša govore da se ljubav desila. U bunilu završnih zagrljaja i ekstatičnih sudara  dva uzavrela tijela, u mojoj duši se javlja bol. Ogromna i nezamisliva.

 

Odjednom  u glavi  mi se dekor se mijenja,

dva labuda bijela  na jezeru

ljubav vode

tren

djelić sekunde prije nego se prosu

krik agonije koja vrhunac

nose

odjednom

niotkud ih poklopi stašni mrčni oblak

nestadoše u njemu

 

Iz tame se vrati Bijeli labud

Oblaci se raziđoše.

na obali ležaše Bijela  labuduca

Slomljeno srce nju je  izdalo

 

Labud tužno pogleda

mrtvu družicu

zatrepta krilima

pomiluje je kljunom

pa krilom

nježno

milosno

kao da ljubav vode

Niša ne pomaže

Ona  ga  ne čuje

Njegovi su snovi završeni

On mora dalje

sam

Život je to

 

Mila  snova nalik ovome  snu  je bilo previše i različiti su.Stalno mi se vrte u glavi.

Nekada mi se činilo da me voliš i uzvraćaš ljubav. Da smo slomili santu u tvome srcu.

A opet periodi bez groznice pozivali su me na čast.

Kasno je bilo mila. Ljubav se nenadano uvukla u moje djetinje ali krvavo srce.

Sada mi preostaje da se oprostim od tebe , jer se bojim ostati. Moj ostanak znači tvoju smrt.

Ne znam kada će to biti, ali moram bježati, jer ako nisam tu, mislim , neće ti se ništa desiti, i sve će biti u redu.

 

Obećavam ti da ću za neko vrijeme  pokušati da napišem  roman:

Krhka ruža, jedan san i jedna ljubav ( radni naziv).

Kada bude gotov , poslaću ti ga da znaš koliko sam te volio i da mi oprostiš bijeg moj.

 

Budi mi sretna mila.

Moje Molitve će uvijek biti uz tebe.

Hvala ti za divno druženje, uz cvijeće i svijeće, uz Bolero i Tokatu i fugu u d-molu

Molim te

Oprosti mi

Ako ti išta znači nisam htio da se to desi,

ali vjeruj nije mi žao.

Jednog dana , za vremena , možda popijemo kafu. Dužan sam ti. Spasila mi život.

A olakšala si mi.Jednom mi reče:

Nauči sebe da ostaviš sve ono… čijeg gubitka plašiš se.

 

Dobri

 

****

Ova haustorka opet razvalila plakati ko pivska cisterna.  Šta joj je sada. Opet je moram zagrliti , položiti na grudi, i ko malu bebu poljubiti u kosu i ninati je. Ja metar i žilet , as ona metar osamdeset. Nije fer.

 

Mene je samo Dobri ljuljao kao bebu. Jedno vrijeme.

Šta ću ja sada sa njom.

 

Dobri gdje si ti?

Trebaš nam.

 

Zvono na vratima…

 

Bookmark the permalink.

Komentariši