Bleki – Zaboravljena djeca

 

Gledam ih

pomno

pomalo ružno

vidim

lijepi su

ti ljudi što zabrinuto hode

jedni pored drugih

pognutih glava

nijemi

u vrtlog života

poput kerova koji se igraju repom

zaviru i tonu

 

Niko da  pogled vrne

zaviri u nutrinu svoju

potraži dijete

željno igre

koje moli

pogledaj se kakav si posto

plašiš me

 

U meni toliko ljubavi ima

živote bi mnoge potrošio

ali nju  

ne daj molim te

samo jednom se uvrni  osvrni

i počni poklanjati

 

moljeni se nije osvrnuo

ja sam samo nijemi svjedok

dijete je po ko zna koji put odgurnuto

bijesno i nogom u tur

koja ga ljubav spopala

zar u odraslim godinama gluposti raditi

 

znam dijete će se opet javiti

zna da će biti odgurnuto

šutnuto nogom

ili još gore

uh

 

ipak sanja

možda će jednog dana

ona nada

jedno blistavo oko

da ta nada

jedna kristalna suza

biti glasovornik njegov


											
Bookmark the permalink.

Komentariši