Bleki – Očaj

 

 

A onda i odjednom

krik djeteta kome razdiru utrobicu

trgaju nezreli pupoljčić

koga deru

koga siluju

koga ubijaju

kome srce kidaju

kome dušu čupaju

čiju nevinost na konfete sjeckaju

i u ledene gromade bucaju

 

grči se dijete vrišti i doziva

boli Bože Mili

kako to samo boli

Bože Jedini pomozi mi

pomozite molim vas

skinite čudovište sa mene

joj mamo mamice mila

dođi pomozi majko mila

boli me majko moja

šta mi to radi

a sam samo dijete

 

hoće li iko da mi pomogne

samo mi je devet Dijaninih godina

boli me mili

koliko me samo bili dragi moji

pomozite

hoće li neko da mi pomogne

 

Mali Princ se nježno spusti pored nje

čvrsto je zagrli

vi vidite

dvoje djece u fetalnom polažaju

ranjivi blizanci

tuga vas obuzima

 

on je nijem

ni suze nema

ona ih ima za dvoje

za petoro

za deveteroro

za svu nevinu djecu kojoj utrobu kidaju

kojima monstrumi motornim pilama

mesarskim palama i macolama

drvosječkim sjekirama i šakama

nevinost na parčiće režu

 

djete milo

suze krvave lije

grči se ko da padavicu ima

nastavlja da vrišti

Frkine suze anđela traže

grlice više nema

prepuštena je očaju

krhkoj ruci dječaka

 

njih dvoje tonu

mračni bezdan bola je sve bliže

mrak nemoći sve jansiji

zavodljiv i smirujući

znaju zlo se sprema

on je samo čvršće stisnu

tiho zbori

miluje

kose crne nježno najnježnije ljubi

 

plači djetešce

ja sam tu

plači mila

sve će biti u redu

samo mi dođi

i daj isplači se djevojčice mala

možda izađe na dobro

ovaj put

ne kazuju anđeli

možda jeste možda nije

nije usud se smije

 


											
Bookmark the permalink.

Komentariši