Sanjam da ginem

 

Danima sanjam tu 1915. godinu

a sanjam da ginem

danima sanjam da ginem

posttraumatski stres kažu hećimi

tek sam izašao iz bolnice

četeres dana tri četiri put urokan

sitnica

 

borac za slobodu se ulijeni

počne da sanja

sanjam da ginem a ne znam kako

tišina i sni

nebo su plavetni do blijedila

 

Vidim tebe poput

svejtlosti lebdiš

u polju djevičanskih ljubičica

smješiš mi se

polako tvoj lik blijedi

sve više nestaje plaveti

bijela svjetlost prekriva krajolik

 

mene boli odlazak tvoj

poletim za tobom

granata u tu ljepotu grune

poslijednje misli

odakle granata

ko je ona svjetlost

 

sebe ne vidim

ali osjećam da sam tu

prelijepi plavetni konj

dolazi do mene

oči su mu tužne

blistave nalik mojim

 

znam da sam sjeo na njegova leđa

mekana su i sedefasta

jurimo putem koji si ti odlepršala

u nama nada i želja

da te stignemo

 

konj i ja

Ja konj

vidimo svjetlost

prelijepu svjetlost

koja mi se smješi

tu se san završava

uopšte se ne sjećam

da li sam se probudio

 

Bookmark the permalink.

Komentariši