Bleki – Sjećanje

 

 

Bjehu to dani

djevičanskih ljubičica

mirisnih ruža

kreposnih đardina…

 

godine prolaze…

ljubav opstaje…

boli raduju…

 

sjećanja se vraćaju …

i tada treba nešto reći…

 

kako reći nekoliko riječi

nakon decenija  neviđenja

 

Ne znam reći prelijepa, a jesi  prelijepa

Ne znam reći čarobna, a jesi  čarobna

Ne znam reći istina, a jesi  istina

Neznam reći duboka kao okean

Ne znam reći fascinantna

 

mnogo toga ne znam reći

u jednoj riječi

 

nekim riječima biva suđeno da se ne stignu do srca

onih koje treba da nježe

 

ja,  svojima ne dam da potonu

jer čeda su moja.

 

iako su bile zapisane za neke nježnije noći

i radovanja  susreta u đardinima želja

uopšte neće loše zvučati

kao riječi

koje rastanak  nose

 

godine um pomućuju

i  kada počnem zaboravljati

da pišem

 

kao svaki sanjar

postanem

Tišina i sni

Bookmark the permalink.

Komentariši