BAJKA SREBRENIČKA

 

BAJKA SREBRENIČKA

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

( Poetski zapis )

 

 

****

 

„ Čitaj počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje.

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.

Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

O Tebi Bože Jedini.

O zemlji Tvoje Milosti.

O Tvome Gradu čednosti.

O Modroj rijeci bisernoj

O Gradu srebrenom Tvojem

O nama

O ljubavi

O oprostu

J o j samo treba da krene

ova blagorodna bajka

Oh , my Lord

Oh , my Lord

****

 

Poglavlje I

 

****

U ovom – od svih ratova

najhrišćanskijem

Majko Srerbrenička

Sestro Sreberna

Bosna

zemlja Božije milosti

klana je

četrdeset mjeseci

dan za danom

bez prstanka

Zemlja ista

imena ista

četrdeset godina poslije

istorija se ponavlja

protagonisti ko’ drugi ali nisu

samo dvije generacije

i šest vijekova mlađi su.

U zemlji srebrom optočenoj

U Zemlji Božje Milosti

Na brdovitom balkanu

deset i pol hiljada

djece-žena-ljudi

zvjerski je mučeno

pa onda ubijeno

u

jednom jedinom

najkrvavijem

od svih dana

monstruma danu

O Majčice draga

Majko Srebrenička

vodili su sela u potocima

sve odreda

žene – muškarce – djecu

Oj, Sejice mila

Sestro Srebrena

vodili su sela u žicama

žene-muškarce – djecu

ne ostaviše nikoga

Bijaše – nas deset i po hiljada

pod suncem

sleđenim

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što dozivaju duhove mrtvih

dođoše srpske zvijeri

neljudi

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Sunce sleđeno –

kuda sa svojim hiljadama

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Sunce sleđeno

kuda sa svjim iljadama

Ostade – nas devet i po hiljada po putevima

krvavim

u žice vezanih

dođoše neki od srbalja–

ostavština homo primogenisa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-ta'a gusala

i bijede

dođoše srpske zvijeri

neljudi

Oj ,Majčice draga
Majko Srebrenička

Putevi krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

Oj ,Sejice mila

Sestro Srebrena

livade krvave

kuda sa svojim iljadama

0stade – nas 0sam i po hiljada

po gorama

zelenim

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i jada

dođoše srbi sa kandžama

neljudi

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama?

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Gore zelene

kuda sa svojim iljadama

Ostade – nas sedam i po hiljada

po poljima

Zlaćanim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni'sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa rogovima

neljudi

Oj, Majkčice draga

Majko Srebrenička

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

Oj Sejice mila
Sestro srebrena

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

Ostade – nas šest i po hiljada

na tratinama

Rosnim

dođoše neki od srbalja-

0stavština homo primogenius kanibalis

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa kamama

neljudi

Oj, Majčice draga Majko Srebrenička

Tratine rosne krvave–

kuda sa svojim hiljadama

Oj Sejice mila

Sejo Srebrena

Tratine rosne krvave

kuda sa svojim iljadama

ostade – nas pet i po i hiljada

po njivama

Plodnim krvlju uzoranim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i ropstva

dođoše srbi sa sjekirama drvosječkim

neljudi

Oj,Majko draga

Majko Srebrenička

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

Oj, Sejo mila

Sestro srebrena

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

ostade – nas četiri i po hiljade

pod nebom

Plavim žalosnim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni'sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam-tam'a gusala

i vukoderina

dođoše srbi sa žicama bodljikavim

neljudi

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

Oj, Sejice mila

Sestro srebrena

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

Ostade – nas tri i pol hiljade

Kraj potoka

Bistra krvava

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i sluganstva

dođoše srbi sa žicom bodljikavom

neljudi

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Potoci bistri krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

Oj , Sejico mila

Sestro srebrena

Nebo bistro krvavo

kuda sa svojim hiljadama

0stade – nas dvije i pol hiljade

na polju ljiljana

Bijelih krvlju orošenih

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalis

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa tri prsta u ime krsta

neljudi

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

Oj , Sejo mila

Sestro srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

ostade nas još hiljadu i petsto

žena i djece

kraj izvora

krvlju okupanim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa testerama čeličnim

neljudi

Oj , majčice draga

Majko srebrenička

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

Ostade petsto djece – Majčice draga !

Pet stotina nevine djece – Sejica mila!

Na mirisnim đulama – Majčice voljena!

Na djevičanskim ljubičicama – Sestrice voljena!

Dođoše neki od srbalja-

Ostavština homo primageniusa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i zlobe

dođoše oni’ – neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

i

poklaše djecu nevinu

djecu blaženu čistog srca

Aj,Majčice mila

Majko Srebrenička

Aj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Đule mirisne

Ljubičice djevičanske

Kuda sa svojim dječicom nevinom?

Kuda sa djecom blaženom čistog srca?

Svo to vrijeme sunce bolno kretalo

Zatim se pojavio rasplakani mjesec

Zatim su zvijezdice izbezumljene plutale

Zatim se mjesec sakrio

Zatim je Dince jaukalo

Zatim su se zvijezde izbezumljene vrištale

a oni neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

zvijeri sa lomačama

monstrumi sa kamama

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

u ime krsta sa tri prsta

su klali klali klali

klali klali, klali

bez prestanka

Oj , Majčice draga

Majko Srebrenička

O Sejice mila

Sestro srebrena

svijet pretvoren u noć

nebo dolina suza

oblaci zid plača

vaseljana oaza boli

Pod suncem sleđenim

Na putevima krvavim

Po gorama zelenim

Po poljima zlaćanim

Na tratinama rosnim

Na oranicama plodnim

Pod nebom plavim

Kraj potoka bistrih

Na poljima

Ljiljana bijelih

Đulala mirisnih

djevićanskih ljubičica

neutješnih

ne osta više niko

– Majčice draga

sve ih nestadoše

– Sejijce mila

Zverinje ih pokla

Ko bijesni vukovi

– krv

usred ljudskog zbijega

– im popi

Ništa ne osta

– Majčice draga

Niko ne osta

–Sejice mila

Samo praznina

Bol – tišina

Muk – tuga

I prokletstvo

Veliko – najveće

Božije – vječno

Za vjeke vjekova

****

 

****

Poglavlje II

****8

I mene Maksumčeta

Majčice draga

i mene Malog princa

Sejica mila

međ tisućama

kamama sasječenim

macolom zatučenih

testerom metalnom prepolovljenih

sjekirom drvosječnom pogubljenih

među tisućama bagerima zatrpanim

mene ko janje

ko kurbana

nedozrela preklaše

preklaše zvijerinje

Majčice

preklaše trinaest i po nedužnih godina mojih

Sejice

preklali a nedoklali

u žurbi živog zakopali

u grob zajednički

u jamu tavnu – u planini

nestali

od deset i pol hiljada

blaženih čista srca

srbalji što poklaše

dio nas baciše

Hiljadudvijestotinečetrdesetri

odrasla muškarca

i

tristotinadevedesetdevet

što žena što nejake djece

jetima – majčice draga

od dva mjeseca do moje dobi

u sumrak –Sejice mila

u jame pobacali

bagerom zatrpali

bagerom zatrpali – tenkovima poravnali

da nam traga ne ostane

u zlaćani sumrak

sa lišćem zelenim

lišćem kravavim

sa travom zelenom

travom krvavom

sa zemljom crnom

zemljom krvavom

u duboku jamu

jamu krvavu

krečom posuli

krečom krvlju zagašenim

bagerom zatrpali

pored neputa

ispod nemosta

gdje prolazi malo vode

gdje protiče mnogo krvi

bagerom krvavim

uz gusle

pijane horda zla – srpske

orgije pravila

umoran sam ti Majko

godinama hodim i lutam

sa rukom na preklanom vratu

ni šala nema da ga vežem

ruku jednu na njemu držim

drugom jetima nekog uvijek tješim

prolazim pored mrtvih

žicama bodljikavim vezanih

prolazim pored mrtvih

bajonetom preklanih

prolazim pored mrtvih

u rukama što nose glave

drvosječkom sjekirom odrubljenim

više ne obaziremo jedni na druge

svako se o svom nestanku zabavio
> susprežem se dati kažem Majko

e imadoh ni četranaest godina

kad me preklaše

sve sam znao

a ništa počeo

tek neki stih

o ljubavi

O

Milosti Božijoj

i dobroti

i srcu zaljubljenom

dječačke snove nedosanjane

pjesme neispjevane

pjesnik – poeta – Majčice draga

to sam htio biti

sanjar – snivač – nikad neću postati Sejice mila

**** 9

Aj Mačice mila

O Majko srebrena

Kako da ti kažem – Majko

Mimoilazim se sa duhovima mrtvih

Što obilaze Srebreni Grad

livade rosne njegove

Kako da ti kažem – Majčice

Babu nam Ibrahima u žice vezaše

u žice bodljikave – Sejice

žicom bodljikavom on Mamo draga oči iskopa

oči iskopa Sejo moja oči svoje iskopa

Da ne vidi kako mene ko jagnje

Ko kurbana na panj položoše

i preklaše trinaest i po nevinih godina mojih

prekla srpska zverinjad

trinaest i po ih vijekova zlo pratilo

preklaše nedoklaše

živog me u jamu baciše

kako mi se krik iz preklanog grla oteo

kad babi Ibrahimu – Majko

zverinje glavu podsječe

sjekirom – Majčice

Joooj ,Sejice

teškom drvosječkom sjekirom

II Dio kako da ti kažem majkom

aa babinu glavu nogom

niz strminu šutnu – srpsko zverinje

dokotrlja se mila glava do mene

njegovog preklanog mezimčeta

a iz očnih šupljina

krvavih šupljina bez očiju

žicom iskopanih

zasja svjetlost,čuh riječi

sa usana jož živih

ništa se ne boj Isa – sine

Bog je jedan

nema Boga osim Alaha

****

****

Poglavlje  III

 

****
Žedan sam ti – Majčice

Klečim na izvorima,a ne mogu piti

Grlo mi preklali

ko kurbanu– Sestrice preklali

Znam Majčice

U h kam si se pretvorila

U h kam kameni

Majko mila – Srebrena

Znam mila

U h led si se pretvorila

U h led ledeni

Sestrice mila – Srebrena

Boli me – Majčice

Mnogo me boli – Sesstrice

Trinaest i po godina mojih

Samo trinaest godina imah

I ljubav jednu neizljubljenu

Čuješ li Majko kako vjetar jauče

Čuješ li Sejo kako nebo urliče

Umoran sam ti Majčice

Umoran od lutanja Sestruce

Sna – smiraja ja nemam

Poljima lutam – Majko

Šumama lutam – Sejo

Oj Majčice

Majko Srebrenička

Majko skamenjena

Oj Sestrice

Sejo Srebrena

Sejo sleđena

u krajičak neba krvava

zelen-zemlja crvena

osušeni tragovi suza poljima neobranih kukuruza hode Aj Srebrenice – Vaj Srebrenice

Vaj i ti ptico ševo – nesretnice

Ljudskom roku –kraj ti slutiš

Zašto sada pusta šutiš

Oj ,majčice

Majko Srebrena

skamenjena

Oj sestrice

Sejo Srebrena

sleđena

dvadeset jednu godina hodim

hodim kroz tišinu

nikoga i ničega nema

samo sjene male

izgubljene

i tišina

ukleta tišina
sjene poput mene

iskasapljene

okrvavljene

tužne lutaju

mira nemaju

lutaju

neka bez nogu

neka bez glava

neka bez ruku

neka sa crijevima i – i iznutricoma

u rukama

neka sa srcem u rukama

neka sa mozgom razlivenim

najtužnije su one bez očiju

to tijela tragaju za dušom

to duše tragaju za tijelom

kada se tijela i duša napokon nađu

sjene se smire

i nestaju put svjetlosti

Ne ne i dječije sjene

oništa ne znaju

nema ko da ih vodi

njihove sjene su još tužnije

skoro

od onih najtužnijih bez očiju

djeca mala hode

hode i plaču

traže roditelje svoje

ne znaju da su mrtva

ponekad se skupe

I hoće da se igraju

I samo što počnu

sjete se roditelja

I počnu da vrište

I vrište I vrište

I vrište

Il’ vide krv

Na grudima

Na rukama

Na stomacima

Na nogama

U grudima

U mozgu

U grlu

I nastavljaju da vrište

I vrište I vrište

I vrište

pomoć traže

aha dobiće je

jes kako ne

od koga

svi poklani

****

 

Poglavlje IV
****

Licemjerne demokrate

arijevski zapad za otpad zreo

fašistička neman Vatikana

bludnice sa sedam brežuljaka

ubijaju porobljavaju

i rekoše

embargo siroćiću

golorukoj žrtvi

još samo treba vezati ruke pomisli neko

onak’ hrišćanski

i sasvim očekivano

vezaše

i još rekoše

kakva zaštićena zona

kolji redom

na upiri prstom na nas

poslušani su

poslušnici predvodnicima novog

koljačkog svjetskog poretka

učiniše to

na način

i na priliku

mentora njihovi slugani

ti srbačji

ti kroatji

i četrdeset mjeseci kolju

****
Sreberenom gradu u pohode

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što dozivaju duhove mrtvih

dođoše srpske zvijeri

neljudi

siročiće kolju

na očigled

očiglednog svijeta

Tuku i kolju

Siluju Tuku Kolju

Ubijaju Siluju Tuku Kolju

Žive spaljivaju

Neštedimice Bez milosti

sve odreda

u djecu malu djecu

nježnu nevinu maksumčad

sjekli na komade

porili trbuhe

bez razlike

i trudnicama Majčice

i djevojčicama Sestrice

silom trudne glave nestajali

mutni prljavi

ti

ružni krvavi

zli

tri prsta

đavolja klica

u ime krsta

ubica

Modro zelenu

Okamenjenu

Pospanost nevinu

Oskrnavljenu

Od nebesa poklonjenu

Tišinom opkoljenu

U proljeće

Početkom ljeta

Kao staricu neku

Il’ Modru rijeku

Zavijale

U krvave odore crne

I posnu

I kad duša od bola trne

Rosnu

U vječnost slala

Bosnu

A se ona nije dala

Zemlje Božje Milosti

A se ona zvala

ubijala

ta

zla

Okamenjenu

Oskrnavljenu

na raspeće

U proljeće

Početkom ljeta

stavljala

u crno zavijala

Bosnu

Snenu

A se ona nije dala

Zemlja Božje Milosti

A se ona zvala

mutna prljava

ružna krvava

tri prsta

Modro zelenu

Pospanost nevinu

Od neba poklonjenu

Tišinom opkoljenu

Kao staricu neku

> Il Modru rijeku

U krvave odore crnu

a duša od boli trne

U vječnost slala

Zemlja Božje Milosti

A’ se ona zvala

Srok mi htio kliknuti

Stih mi htio blistati

Rime su me h+htjele paziti

Pjesma me je htjela maziti

Avaj! Avaj! – Uzaman. Jao! Jao! – Nedoklan.

Majčice

ali sin ponosan

i brat radostan

sestrice

Progovori mater

progovori Majčica

saluti ljepot sina svoga

Znam

sine najmlađi moj

ni tugu nositi

više ne mogu

ni suze proliti

do molitve Bogu

iz sred grudi

sa dna mozga

iz cijele rodnice

ko kliješta kovačka

čupa mi dušu

šestero braće tvoje

hude zlosrćne

i bol tvoja

ljubimca moga

ko drobilica kamenoloma lome mi život

braće šesterice tvoje

hude zlosrećne

I mladost tvoja

zapjenjeno i bjesomučno

gladna raja

vjekovni robovi

prokleti pogani

đavoljeg sjemena zvijeri

gmižu iz brloga svojih

bijesni neprijajatelji

Božji

Hitler Atila Irod

Brtlomejska noć

male mace

naspram ovih

ovih…

ovih…

Oh Bože Milostivi !

reci mi

kako da in nazovem

naziv za takve ne postoji

tek treba smisliti

samo se zna

da su nasljednici

potomci pavla paklenog

zvanog savle

ti srbi

o da ti srbalji

ali i kroatji

ti europljani

stara ofucana evropska bludnica

zemlja rakomornih presjednika

upmokrenih nih generala

ti amerikanci sijači atoma

svi ti koji se u Isusa zaklinju

dok Isus umire

svaki put

kad neko Bogu milo biće umire

njihovom slavom umire

Zemlja i kamen

Zapisuju. Pamte.

Oblak i nebo.

Plaču. Plamte.

Sunce i zvjezde – svjedoci

Vaseljana u razbijenoj – boci.

****

****

Poglavlje V

****

U kam si se pretvorila

U kam kameni Majčice

Majko mila srebrenička

Boli me – Majko

Tuga tvoja

Mnogo me bole – Majko

Suze tvoje

Možeš li me prepoznati Majko draga

možeš li prepoznati glas moj

možeš li prepiozanti sjenu moju

možeš li prepozanti čedo svoje

koji od sedam rana tvojih

koji od sedam ponosa tvojih

te pohodi Majko jedina

Majčice od bola okamenjena

Majko srebrenička

U led si se pretvorila

U led ledeni Sejo

Sestro mila srebrenička

Raznesi svoju bol

Rasij je stazama zemlje

Rasij je putevima zvijezda

Ne stidi se Majko

Ne stidi se Sejo

Ppustite glasove umilne

zapjevajte pjesmu

neka je i pjesma tuge

bolne prebolne

budite ponosne

čemer izbacite iz duše svoje

zapjevajte

ko’ ilahije što ste znale

polako – nježno

I nek vrište damari zemlje

nek plaču damari nebeski

nek vrište damari vaseljanski

nek ćute bol

ljudi dobri i anđeli

u pjesmi koju pjevate

Gospodaru svom

pjesmu tuge i radosti

O babi – braći – meni

o dvadeset jednoj godini

Tuge – Nade – Boli

Tišine

čekanja dugom

zatreperi srce majčino

zatreperi srce sestrino

začuše se glasovi

od bola slomljeni

u početku lagani

suzama prekidani

potom čisti krhki

Tako nježni umilni

O Gospode moj

Na jug kad ptice odlete

najave miris jesena

kestenje u domu našem

Mati stara

peć na drva će zapaliti

Seja mila

uspomene najmilijim

Sanjati

O Gospode moj

Kad snjegova zapadne bjelina

ispod trešnjiina stabla sestrina

ljuljačka se njiše duginim bojama

što praviše je jaka ruka očeva

toplom ljubavlju braće ljuljanashaban

mati i sestra zaplakat će gorkoshaban

najdražih već dugo nema više

one nemaju kud i kome da hode

O Gospode moj

dad visibabe ožive potok

mati i sestra

stat će na izgubljenih tok

požćeljet će da su ocean

u njemu da utope tuge svoju

o osam nam milih

naj’ jabuka zlaćanih

O Gospode moj

kad mirisi lipa

dvadeseti prvi put

najave sunce bez nada

mati i sestra

stajat će na vjetru srebreničkom

grleći u šumi snova

najmilijih zametene tragove

plamenovima ljubavi neugasle

kad svoju pjesmu ispjevate

ne želim više da plačete

ne želim da više plačeš Majčice draga

ne želim više da plačeš Sestrice mila

sve ste suze isplakale svoje

vadeset jedna godina samoće

ljeto za ljeto ih broje

ne tuguj više Majko

e tuguj više Sestro

0tiđite na neko od mjesta

gdje nas nestadoše

Oči vadiše

Preklaše

Ubiše

Nestadoše

zazidajte kamen studenac

pomolite se

Živom koji sve vidi

Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom

On će vas vidjeti

On će vas utješiti

I voda će poteći

Voda bistra

Voda ledena

Voda lekovita

Voda nade

Voda istinita

Voda Srebrena

tada se Majčice draga

tada se Sestrice mila

umijte

sedžu učinite

pomolite

Živom Koji sve vidi

„Alah je jedan

On je Onaj kome sve sve obraća

Nije rodio niti je rođen

Njemu nije niko ravan.“

Tada sjedi Majčice i počini

Sestru za ruku nježnu primi

ja ću vam tada doći

i istinu

i bol

Srebreničku ispričati

polušaj moje riječi Majčice zapisuj moju priču Sestrice

ako je ja ne kažem

niko je neći reći

J’ er u riječima mojim

O’ tkrićete bol svoju

O’ tkrivajući bol svoju

O’ tkrivate bol rođene zemlje

O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti

O’ tkrićete zapretenu bol svijeta

J’ er diljem svijeta sve se ponavlja

****

KRAJ

 

 

Bookmark the permalink.

Komentariši