Jutro sa Blekijem – Šumarak

 

Grlica let

bijaše dan

krenusmo polagano

nije nam se žurilo

svi ama baš svi

putevi

vode nas pjesku u uvali ljubavi

a nebo sasvim nedirnuto

sakri lice svoje

jer

slavuj vrisnu

nevinost bez zaštite

otkud on

na hridi

ispod koje jedno podavanje se rađa

 

prolom

kasno stiže

milina

ko mora krik

ko ljeta jecaj

 ko kiše zvuk

ko grom

ko galebova krik

tijela sviše

smotaše

um

u fišek košpica

slani i slasni

damari u slasti luduju

ko mravi

što brži brži

i huđi i  luđi

od usuda darova

nevinosti poklonjene

snove kradu

a su tijela uronjena

u more

mora

more oceane našeg svita

vječnog

 

 

 

Bookmark the permalink.

Komentariši