Tajne univerzuma ( Prenosimo)

 

*

( Prenosimo)

Nismo, a vjerovatno nećemo nikad zagrebati ni površinu fantastične misterije koju nam nudi beskonačnost svemira. Neobične svemirske pojave, anomalije ili tijela, koji nas svaki put iznova začude i još više potvrde da ne znamo apsolutno ništa o tom velikom, beskrajnom crnilu, samo su neke od fascinantnih tajni univerzuma.

Velika praznina

Svemir se sastoji od zvijezda i planeta, galaksija, maglica, te tamne tvari i energije, ali postoje i mali predjeli u kojima nema gotovo ili apsolutno ništa. Velika praznina milijardu je svjetlosnih godina široka rupa u južnoj hemisferi, koja je već desetak godina, od kada je otkrivena, jedna od najvećih misterija svemira. Neki smatraju da je to mjesto na kojem se drugi svemir sudario s našim, a drugi da je u pitanju “statistička greška” u homogenizaciji nakon Velikog praska. Ipak, većina se i dalje boji nagađati o čemu je tu riječ. Ono što se sa sigurnošću zna jeste da je to područje za do 45 odsto hladnije od prosječne temperature (2,275 K), te je bez ikakvog vidljivog ili mjerljivog materijala koji čini “klasični” svemir. Drugim riječima, neki smatraju da se radi o paklu.

 

Tamni tok

O crnim rupama, odnosno ogromnoj masi zbijenoj na vrlo malom prostoru, koja uzrokuje toliko jaku gravitaciju da joj čak ni svjetlost ne može pobjeći, znamo zaista malo. Međutim, u svemiru postoji takva pojava, prema kojoj crna rupa izgleda kao malo jači usisivač. NASA je otkrila masivnu svemirsku anomaliju, koja doslovno ždere takozvanu beskonačnost. Naučnici su ovu pojavu nazvali tamni tok. Mišljenja o nastanku ove pojave su podijeljena. Neki misle da je fizikalno neobjašnjivi ostatak Velikog praska, po nekima je to samo vrlo velika crna rupa, dok ima i onih koji smatraju da je to mjesto na kojem drugi svemir pritišće naš.

 

Prave zvijezde padalice

Naučnici su otkrili hiperbrze zvijezde, odnosno prave zvijezde padalice, koje svemirom putuju brzinom većom i od tri miliona kilometara na sat i vrlo bi lako mogle “zakačiti” i naše susjedstvo. Ta neobična nebeska tijela nastaju kada crna rupa počne žderati binarni Sunčev sistem, prilikom čega jedna od zvijezda biva uvučena u bezdan, dok se druga ispaljuje pri ogromnoj brzini. Ova pojava nije toliko česta i vjerovatno je nećemo doživjeti za našeg života. Neobične pojave, anomalije i tijela dokazuju da ne znamo apsolutno ništa o svemiru.

 

Planeta od dijamanata

I dok se dijamanti u kori naše planete nalaze u jedva zamjetnim tragovima, postoje cijele planete sastavljene od ovog vrijednog materijala, a jedan od nama najbližih je 55 Cancri e. Planeta koja se procjenjuje na 27 kvintiliona dolara nalazi se oko 40 svjetlosnih godina od Zemlje. Vjeruje se da je ova planeta nekada bila zvijezda u binarnom sistemu, koju je njen veći partner počeo proždirati. Ipak, jezgro sastavljeno od ugljika nekako se uspjelo iščupati, te je, usljed ogromnih temperatura i vrlo visokog pritiska, formiran dijamant. Trenutno čak trećina mase planete otpada na čisti dijamant, dok ostatak čine grafit i neki drugi silikati, koji nisu nimalo atraktivni.

 

LQG

Mliječna staza je široka oko 100.000 svjetlosnih godina, a u sebi sadrži do 400 milijardi zvijezda i barem 10 puta više različitih planeta, planetoida, mjeseca i sličnih objekata. Toliko je velika da, ako gledamo s jednog njenog kraja na drugi, zapravo gledamo vrijeme u kojem mi kao ljudi još nismo niti postojali. Ipak, veoma je mala u odnosu na LQG (Large Quasar Group), koja je široka čak četiri milijarde svjetlosnih godina. Moderna astrofizika još ne zna uzrok nastanka LQG, niti ima objašnjenje za njeno postojanje. Naime, po nekim saznanjima najveće “nešto” u svemiru ne bi smjelo biti veće od 1,2 milijarde svjetlosnih godina, a LQG je dobro nadmašio tu granicu.

 

Alkoholna maglica

U središtu naše galaksije nalazi se alkoholna maglica nekoliko miliona puta teža od Sunca, nazvana Sagittarius B2. Naučnici su otkrili da se ovaj oblak plina uveliko sastoji od alkohola koji miriše na rum, te ima ukus malina. Za taj je ukus odgovoran etil-metanoat, a B2 njega i alkohola ima ogromnih 10 trilijardi litara. Naučnike ohrabruje pronalazak organske tvari u takvom obliku, što bi se moglo pokazati kao dobar način razumijevanja nastanka života. Zvijezde padalice putuju brzinom većom i od tri miliona kilometara na sat.

 

Himiko oblak

Još se ne zna šta se tačno dogodilo odmah nakon Velikog praska, a ne postoji ni previše vidljivih dokaza o tim događajima, možda zato što su takvi objekti prilično maleni, a možda i zato što su od nas udaljeni čak 13 do 14 milijardi svjetlosnih godina. To znači da bi neki od tih svemirskih staraca morali biti prilično veliki da ih ljudski instrumenti zapaze i dobiju mogućnost za proučavanje. Himiko oblak je najveći objekat “ranog” svemira (pojam koji se koristi za sve ono što je nastalo u prvih milijardu godina postojanja). Veličine je kao pola naše galaksije, ali sadrži daleko veću masu, i to oko 40 milijardi naših sunaca. Starost se procjenjuje na oko 800 miliona godina.

 

Tamna energija

Ne čini samo jedno mjesto ili jedan dio svemira, već prožimlje većinu onoga što mi vidimo, ali i ne vidimo. Tako tamna energija čini otprilike 73 odsto poznatog svemira, od čega na tamnu tvar otpada dodatnih 23 odsto, a opet, nešto je o čemu nemamo gotovo nikakvog pojma. Pretpostavlja se da “tiska” sve oko sebe, uzrokujući udaljavanje galaksija i širenje svemira. Mnogi naučnici smatraju da će upravo ona biti odgovorna za naš kraj, pošto će jednom naš svemir postati prevelik, te će doslovno početi “pucati po šavovima”. Od galaksija pa sve do molekula i atoma, sve će se početi raspadati i nestajati tamo odakle je Velikim praskom i došlo.

Tamna planeta

TrES-2b je naizgled samo još jedna od nedostižnih planeta koje kruže oko neke daleke zvijezde, međutim u sebi ipak krije nekoliko misterija. Naime, TrES-2b je najtamnija ikad otkrivena planeta, koja od svoje površine odbija manje od jedan odsto Sunčeve svjetlosti, što je čini crnjom od ugljena. Nalazi se četiri miliona kilometara od svoje zvijezde i dobija dovoljno svjetlosti da parira i Las Vegasu, te ima površinsku temperaturu od oko 1.000°C, ali je i dalje tamniji od ičeg što postoji. Atmosfera sadrži neke čestice koje zadržavaju svjetlost poput natrijevih i kalijevih para, ali ništa što bi objasnilo ovakav ekstrem.
nezavisne.com

Bookmark the permalink.

Komentariši