najgore što se čovjeku može desiti
da mu nenadane kiše obrišu tragove
davno izgubljene ljubavi
dok on
Ja, konj
čovjek zvani sleđena rijeka
kleči i svoj krst
zabija u kamenu gromadu
kraj modrozelene rijeke
očekujući milost
samo zato što Proljeće krhko
ne želi
da joj se ruka pruži
koja njemu oprost
iskupljenje
grijeha njegovih nosi
koje u tri riječi mogu zbiti
mnogo je volio
i
k'tomu
još više ljubavi krao