Kerolin Ris – PISMO JEDNE ŽENE

 

 

Koračam bosa tvojim tragom

Prislanjam  usne uz tvoju praznu čašu

U tvjoj odjeći tražim odlutalu ljepotu

Pogledom dotičem sve što si ti gledao

Ispisujući ti ime izgovaram  ga tiho

Blagosiljam dane kadapaziš na zdravlje

Ponavljam sve nježne riječi koje smo ikad rekli

Sjećam se zavjeta tvojih očiju

Tvoj se poslijednji dodir još privija uz mene

Sa svakim danom se borim

Umorna srca teških nogu

To što smo razdvojeni  pola mi odnosi snage

A ostatak mi treba da bih te čekala

 

Bookmark the permalink.

Komentariši