Dobri ih izradio. Ne voli on . da mu neko kazuje šta mu je raditi. Poveo ovu Hanu. Ona se preporodila. Nema crnih školskih keceljica, rukavi ala Kemo M. do navrh noktiju .Minjake počela nositi. Jes da joj stoje, ali ipak to nije za bašti, proplanaka, đardina . I previše se otkriva, pa je ponekad i vulgarno i dosadno. Nimalo zavodljivo i ženstveno. U disku može proći.
Herco reko Leli Jeli Jeleni šta je Mojsije poručio. Ona mu rekla ne odi, nisu to čista posla. Ostaše Herco i Lela Jela Jelena da se nose i po svojoj đul baštici igraju i jure. Nemaju vremena za druge. Pricvrljila ih ljubav.
Debi drago oko srca, što mu drugari dolaze. Naložio da se iće i meza spremi, obavezno brizle i bijeli bubrezi. Normalno u talu su Mojsije, Lenji i Dobri. Frka sa povrćem, voćem i mliječnim proizvodima iz bašte i štale, sofru začinila. Ne sjedi se vanka.Puno, puno više iznad sederničkog vidikovca, haman na Pašinom brdu, u dnu brda, tih dana jako duvalo .
Deba se uvijek hvalio da niko od njega ne može nabrojit sinonima za takarenje, tandaranje i taslačenje.
-Nabroj ta tvoja tatlačenje, bez onih sa je i be i za svaku riječ iznad tridesete ,dobijaš deset dinara.– iznebuha će Mojsije Debi.
Tada se za deset dinara moglo kupiti:
Natur šnicle 2 puta 3 din jednako 6 din.
Davida /piva 4 puta o,50 din jednako 2 din
Kafe 2 puta o,5 din jednako 1 din
Kiselu niste imali 1 puta o,5 jednako o,5 din
Bakšiš 1,o puta 1,o jednako 1,5 din
Ukupno : 11 , 5 dinara.
Ti se crveniš,nemaš onih o,5 din što te konobar pali,a od sramote ne mreš žensku pitat za posudbu.Možda nju osramotiš jer obično ne nose lovu kad su sa nama.Na brzinu odletiš u toalet i od Ibre Piljka žene uzmeš marku .
Konobaru platiš dvanaest maraka ko hadžija. Konobarska posla.
Muškarac obavezno plaćao, žensko samo trebalo ponijeti sebe i cigare. Može i bez cigara, dragi će kupiti , refundacija u naturi.
Poče poker.
-Malo je to, može tri banke.
Hoće Deba da profitira.
-Ne može,banka,uzmi ili ostavi,za svaku fulu ti meni šest banki.
-Uzimam dvije,dajem četiri.
„Ne primam manje od pet,pas mater.Za svako je i be petodinarka inus .Evo ruke da je hiljadu poslova.“
Mojsije ruku pruža, pruža ruku a ne sanja da se opačina sprema,znao je Deba uzvratiti. No Mojsije će ovu noć uzvratit i to kako.
Debeli hraknu u svoju ruku.Biljeg ko nov novcata petodinarka.Mojsije se snašo nije a već bješe ruka u ruci.Vrisnu Mojsije pa trk u ćenifu povraćat stade.Nebu dušu,nebo je neće. Gadljiv toliko bio da je i na smog,kišu,maglu i pužev trag povraćao.Deba obrisa ruku o stolnjak,ni briga ga za Mojsija; k'o da ništa bilo nije dobacuje:
-Može ,ho'š po abecednom redu ili kako mi volja, –
kaže Deba i odmah počinje:
“Takariti,taslačiti,tandarati ašikariti ,alotrijati,amal…“
„Kako ubaci alotrijanje u hamalenje hablečino,jedna.“dere se Mojsije iz ćenifa,a oči mu ko neke suze na dršku ispadaju,ko da ga neki kenjac tandara,što bi reko Deba , da prostite.
„Još si živ, čuješ znači, lijo jedna.Alotrija to ti je ludovati i puritanski strahovati od bliskosti,a gdje većeg ludovanja od tandaranja puritanke , kad joj puritanstvo takarenjem u zdrav mozak konvertiraš. Može dalje i nastavlja: tačno u slovo gdje je prekinut bio:
gambiti,amaliti,anabazirati,baildisati,baždariti…
-E sad ga usra,kakve veze mjerni sistemi imaju sa bubanjem.-
brani Lenji Mojsija.
Ne možeš ti Debu tako lako smesti:
-Da li se anamo ona nekad pokvari?Pokvari i tuhne i ne možeš joj par dana prići. Da li se nekad promjeni? Zna se promjeniti i te kako, naročito kad rodi ili fasuje bosanski grab. Da li se desi pa ti neka kaže: nisam dobro, boli me glava ili danas sam poremećena, nakrivo nasađena, nešto mi fali il’ nešto slično? Stalno se dešava. I šta u tim slučajevima trebaš raditi? Ništa, ama baš ništa. Al’ ima da te nema! Moraš bolan instrument u ruke uzet, mjeriti, podešavati i ukrivo, i upravo, o udesno i ulijevo, i gore i dole, i u sridu. I onda , jopet , udri Mujo jače i još jače. I nanovo , pa ponovo i do dvadeset ćet'ri puta. A vidiš li da opet neštima ,a ti opet štimaj ili štemaj, na volju ti. A šta je to ako nije baždarenje koliko se ja u astronomiju razumijem.
Deba sam sa sobom priča, sam sebi pitanja i odgovore daje.Taki je on kad ga nešto ide . Svijet za sebe.
Vidi Lenji jalov posao naduravat se Debom, kada se ovi kači za astrologiju, a i mogo bi mu nešto loše izgatat. Srećom te večeri nije bilo Ome. Odustaje od dalje polemike i na glas kaže:
-Moraću čekati da se Mojsije pješke vrne.
Mojsije u pauzi između dva djeljenje duše:
-Pusti Debu neka nabraja, a ti Frku nađi neka ovaj peksinluk iza mene sredi. Kuća je njena, a Dobri je tu, ako ja nešto pripustim nek se on toga dohvati i sredi.
-Nemoj njega u priču gurat, molim te ko hodža, ko rabin za sadaku.Hem zna što zna, hem zna i ono što ne zna, hem svaku Debinu fintu zna, hem ga uvijek brani. Koliko je tu hemova a i ko da nešto protiv moja tri prsta ima.
-Šut čafiru nemoj se meni molit, idi Germanu pa se njemu moli. Ali pošljen. Nego, sada idi svojim i mojim poslom, zovi Frku .Dobri, Deba i ja ćemo se riječima zabaviti,ti i onako nemaš šta naučiti. Što si naučio naučio, dosta ti bilo i previše. Sad valja nered počistiti i sve na svoje mjesto staviti. Ova , bivša , niko tako nek sluša i nek uči.
Osveta za Sedernik,hladnjak i bašće se sprema iznebuha sluti Dobri.
Ode Lenji Frku tražit, Mojsije dođe, ublijedio ko rahmetlija na tabut tahti , ispred meit taša:
-Joj rahatluku,nigdje kraja nema. Od one večeri, kad nestade sto dvadeset basova, nešto me muči, ždere, evo tu mi se ispod pluće nešto skupilo. Poslije mi bi žao hladnjaka, grehota onu divotu ogrebat. A i đule i kadifice prežalit ne mogu. Grijeh ba Deba cvijeće kidati ili uništavati. Sve se bolan skupilo. Ne možeš distati ni u halu ići. Hoće gore na usta pa neće, pa opet gore pa se vrati. I tako danima. Kutarisah se belaja,dobri ljudi.
Gleda Deba oko sebe, samo on, Dobri i Mojsije sjede. Ne konta Hanu-Anu. Ona je nova, pojma nema šta je ovdje po srijeti. Takaru se tek priučila, ali će brzo gradivo savladati. Jel to žensko ili nije? Gleda, ne može sebi doći.
-Joj čife, koji te ljudi spopali , gdje ti vidiš čo'eka, samo ti ja i Dobri ovdje sjedimo, koje ti to ljude spominješ?
Zapomaže Debe kao da ga kolju, ko fazan fićfirića. Još ne nastavlja brojati.
-Ćuti bilmeze, radi posao, nastavi i malo uspori, nije čoek gujavica. A ti Dobri pazi malo, i malo mi pomozi!
– zapeta ili zarez bubati, bubačiti,bubnjati,bubrežiti,bucati,capiniti,
-Stop,ti ko cigan!
Žustro zaustavlja Dobri ne zna zbog čega, sve čisto, kristalno jasno, ali mora zaustaviti. Mojsiju vrijeme nešto treba, kupuje ga, debelo plaća.
„Šta je sad? -pita Deba, od Dobrog nije očekivo nož u leđa.
„Koliko se ja razumijem u medicinu,vakcine i muziku , capin je neki planinarski čekić. Hajde da je to malj,bat ili bosanski grb shvatio bih vezu sa ciganjenjem, ali capin sa njima veze nikakve neme.“
Dobri nabraja riječi, gomila ih iako zna da nije u pravu i da će lako biti pobijen. Deba neki dan kod njega bio i slučajno riječnik na riječi capin otvoren bio. Kako je Deba znao, da planinar Mojsije capin ima, to on pogledao šta o capinu piše. Pogledao, buljave oči zašiljio , pogled satima nije dizao. Čitao i čitao, i opet čitao, i opet i opet. Tačno dvadeset četiri puta. Nije mogao vjerovati šta sve o capinu piše. Sve napamet naučio.
Moijsije se smijuri , a Deba se ko fol ljuti:
-Riječ capin nisu ljudi izmislili,nebo ga je poslalo.Capin je višeslojna i višeznačna riječ. Koliko je u toj riječi metafore,ironije i stilskih figura,koliko sadržine to se ne može objasniti tek tako.O tom bi da imam škole diplomski dobar napiso.
Capin može ko metal tvrd biti , kad je od metala. Nekad je tupa strana obložena glatkom gumom i čini se ko meka gumenasta guma. Onda je capin malo metalan, malo gumenast, može mnogo čemu podlužiti. A neka je tupasti dio capina obložen drvetom i poludrvenast, polu metalan je. Taj capin odmah baci, drvo ne valja , očas ga polomiti. Zato mnogi planinari svje capine od drveta prave. Nisu svi planinari vješte drvodelje. Tada capini liče na topuzine ili tojage. I onaj metalni možeš baciti, ni on nije planinarski skoro ničemu ne može poslužiti, osim geolozima. A ako zapadne kiša može te munja ili grom strefiti. Dakle ako si planinar, ti onaj gumeni od ebanovine ili tojagu od sajle insanske, primi i ka planinama i planinarkama hodi. I nema belaja. Samo frka,cika i vriska.
Jel capin planinski čekić,jeste. I sam, malo prije reče. Jel ide po planinama? Ide i uzduž i poprijeko, i ubrdo i nizbrdo, i u ravan i u sridu, a moš’ ga zadhenut za uho, za pojas, na grudi, ispod pojasa, na pantale, na haljinu, ispod haljine, čak i na leđa, ako ne paziš i nečija usta o njeg’ zakači il’ ubacit. Pa kad stigneš na kotu ili logu možeš sasvim slobodno njime logirat. Pa kad se kući vraćaš,opet isto. Minimum dvadeset čertri puta za vikend. Ako se ženska prije puritanka bila, eto ti belaja, mora se i više , da ne bude više puritanka.“
Deba mili! – zove Frka tiho, ne znamo odakle..Načula ona o čemu se priča, konta Deba.
Šta je, šta se dereš ? – dere se Deba, hem ga u ekspozeu prekida, hem mu autoritet ruši.
-Može li Lenji zabiberiti,
„Može, kakvo je to pitanje , pusti me , bona, idi pospremi to.
Misli Deba na toalet i na mezu i oblizuje se, a i kako do jedne riječi nije došo, ništa skonto nije.I bolje da nije i nikad skontat neće
-Jesi siguran sto posto.
-Dvjesto posto i dvaput ako treba.