Bleki – Zaboravljam

 

 

Jednoć dok si mi bježala

sanjao sam da ležim na samrti

čovjek zna biti blesav

zar ne mila

 

samrt ko svaki san

nježna i nepoznata

igra se ljepote i mami

kaže ne treba mi budućnost

nudi mi dveri

ključe zlatne pokazuje

 

sklonićemo tamne oblake

nacrtati nježna polja

igraćemo se ljubavnika

valjaćemo se na sunčanim livadama

krhko nebo će se stidjeti

što mirisni đardin vrišti

ljubi me mili

 

i samrt može biti naivna

nije me mogla prevariti mila

srce je bilo hladno ko suncokret u ponoć

duša je prigrlila tamne oblake

bježeći od dveri

što epp su zvjeri sa zlatnom tijarom

 

zašto se igrati ljubavnika

kad ljubav nije igra

zbog čega da se nebo stidi

u đardinu ničeg sablažnjivog nema

samo se vole čovjek i žena

 

samrti lako odoljeh

dadoh joj nogu blago da se ne naljuti

ali zaboravih kako da dozovem život

tebe ljubavi moja


											
Bookmark the permalink.

Komentariši