Bajka o Sarajevu Gradu čednosti Bosne zemlja Božije milosti / Završna poglavlja

 IX.Poglavlje

   MI SMO HTJELI UVIJEK LJUDI

MA DA DAMO

 

Mi smo uvijek htjeli ljudima damo

što imasmo što nam Bogom  dano

Pa čak i mnogo mnogo više

Zbog četrdesetodnevne kiše

              

          Jer’

            Vrijeme tuge naše

   vrijeme je praštanja

   Istine Božje radi..

 

          A

ruže samo što su znale

 O vratit se neće

Bez broja

Anđela

bajka zvjezdana

izgubljeni san

      

              J ‘oš

i

Pjevač

samo

ovaj jedan

pa čak i Indexi

sa mirisom

žutih dunja

što širili su se

uvijek

njihovim i našim

                           

                             SVETIM GRADOM ČEDNOSTI.

ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

Jutro će promijeniti sve

kobna tišina

oglašava

nemoguće

se ne dešava

Pjevač

samo sklapa

oči umorne

          Jer

sve će proći

osim bajke

          O  

Indexima

Davorinu Popoviću

Čovjeku

Ljudini

I  balada

                    O        

Nama

Ljubavi

I  poeme

zapisane u snu

ko’  fol pjesnika.

          J ako tužnog,očajnog  svjedoka

svih ovih naših  godina .

Kažem tužnog

Ali  i sretnog

Kad  tako malo

samo malo

se htjelo

davno

tamo

negdje na kraju

u zatišju

Pjevaču

neponovljivim Indeksima

nepodnošljive ljepote…

lakoće sviranja

nama

našim srcima

Ljubavi

Gradu Čednosti      Peace brother peace

Naše doba              All we need is love

Naše pjesme           Love   Love   Love

Naše ljubavi           Love is all we need

Naši snovi              Love somebody.

Hajdemo !

Naše doba za Svirače

All we need is love…

Dan sa jutrom se rađa

Pease sisters – Mir…

Ruke gore !

Naše doba za Pjevača

All we need is love…

Da sam ja netko

Peace brother – Selam…

I ponovo,

            Naše doba za sve nas

All we need is love…

Život počinje nov

Mir – Bosnia – Selam.

              I iznova

i opet

i ispočetka

Pjevač i Indexi

i sve Pjesme naše

i mi sa njima i za nas:

Nek ćute bol…

( o, nemojte mi sad tu jecati)

nek ćute bol…

Vrijeme tuge naše je vrijeme praštanja

Istine Božije radi

Nek ćuti bol

u pjesmi – ko fol pjesnika

koju – Pjevač  gore

među anđelima  pjeva

nama

i

njoj – samo njoj

Bosni predivnoj

u kojoj

život su premnogi

(bez suza molim)

oni – nestali.

Mi smo uvijek htjeli ljudima da damo

Ljubav mir i snove.

Dok teku  ove riječi

-dobro znane

-dobro znano

Zaista je ovo

– u stranicama prijašnjim.*

X.Poglavlje

             PRAŠTANJE

Lebde sjećanja

Muk muči

Tišina tišti

Ali ne!

iako

noć je ušla u nas

i svud  mir je oko nas

sad kad nema Pjevača

sad kad nema Indexa

a kad ne bude ni nas

o’ kada dođu neki drugi dječaci

ko’ mi

uvijek

kliktaćemo – svijetu

za čitav svijet

kliktaćemomo  moru

od bola

do pola

od tuge

do neba

do sunca

do zvijezda

i dalje

i sve dalje

i još više

i od srca

do putanja i maglica

do

Boga Jedinog

Do Gospoda.

Ustaću ja na njih

Veli Gospod nad vojskama,

vavivlonu zatrću ja ime i trag njegov

I sav narod i potomke njegove,

govori Gospod.*

Gospod

Svemogući-Dobročinitelj

Gospod

Mudri – Pravedni – Milostivi

Najveći Oprosnik

Koji nas uči

Moli

Koji nam reče

Ima da volite

Morate da praštate.

                       Oh, my Lord

                      Oh, my Lord

               „Oče,

oprosti im“

( ruke i duše – krvave)

„jer ne znaju šta čine !?“

Pjesma – Pjevač – Indexi –Mi

I kad nas ne bude više

Amanet.

Kao i uvijek

Blaženi čista srca                          Ruke pružamo       Ljubav je sve što želimo…

Ruke trebamo                               ruke praštamo        ljubav ljubav ljubav …

Pjesma smo mi-ja i ti –malena     baš zato                 sve što želimo je ljubav…

Veseli-ljubavi predani-predivni  jer sanjamo             voljeti nekog…

              

K'tomu u snu neko veče

dobri Serjoža nam reče:

 

„Tih godina smo mi sve voljeli

a tako malo su voljeli nas.“

il’ nešto slično

baš o nama lično

                          Oh- my Lord

Oh- my Lord

              

               Nema Boga do Tebe

               Ja Jesam Jedinog.

 

Bookmark the permalink.

Komentariši