VII.Poglavlje
DA SAM JA NETKO
/ Igre bez granica /
Vremena svođenja računa treba da počne
sa kraja XX vijeka računatog po krstjadnima
da ‘proste čestiti hrišćani
da ‘proste vjerni krstjani
da ‘proste davalice za pare njihove.
Prizori što nettom slijede
Jad i čemer ljuske
ljuske bijede
farizeja književnici – ništavila filozofi – maliciozni kritičari
rakomorni predsjednici – ocavali lordovi – korumpirani političari
uštogljeno ravnodušni – bespolno obamrli
zombiji kolonama – humanoida besprizornih
GRADOM ČEDNOSTI – ZEMLJOM BOŽJE MILOSTI
Marširaju,prolaze i gaze!
Četrdeset dva mjeseca.
Da – gaze li gaze
Ljudskost
I još godinama poslije,
Neprestano gaze
Nasmješena lica
Avetinjskih vilica.
Počinje prva prava strahobalna žurkata na akrepite i
Zmiu'ga
bijedni svijete bez made samo nastavi igru bez časti i
papi'ga
krsta đavoljeg poborniče – bijedni potomče zlih ratova i
dede’ nam našega
pušite i samo se cerite.
Ne primjećujuć dugu
Ni dječiju tugu
Ni jastuke snova
Ni plavetnila ova
Ni sunčev sjaj
samo lovu lovu daj
dolar funtu uzimaj
broj brže otimaj
Pljačkaju,pljačkaju,pljačkaši i dalje
Pljačkaju.-
Strava,jama i zamka
Pred tobom su,
stanovniče zemlje.*
Ni briga vas
Za Izlaska Dan
Za šarene leptire
Svetog Grada Čednosti
Zemlje Božje Milosti
Snene
ubijane
Ponosne
Te
umorne
Konje
naivne
Pa
nježnu
Janjad
prelijepu
O
tamo neku
Djecu
čednu
predivnu.
što i znajuć da ih ubijaju
samo su o Bogu Jedinom
o mirisnim ljubičicama
ružama ljubavi sanjala.
O tuge naše tako je to bilo sve ono što je lijepo ubijate
O jadi naši nije nam se snilo zar ne o beščutni zli svijete
J’ er ni briga svijet tame
za sve
O ne kojima je ova zemlja
mjesto neizrecive Božije Ljepote i Ljubavi
za sve
O ne koji vi ne možete uništiti
Svakako znajte
predanoj ljepoti ljubavi
ničim pa ni slom
ne možete nauditi
J ‘er ‘nako
iskreno rečeno
to – Sarajevo
ta – Bosna
da prostiš
navjek – Bogu Jedinom Mili
bili
a zvijeri rekti
i
svetoj šćemlijici
ocvalojšestokrstoj kurvi
oku novčanice pentagrama
koljaču hugenota
dosad’
vjeke vjekova
kost u grlu bili.
VIII.Poglavlje
JA JESAM
Šta nam to učiniše
O –Sveti Grade Čednosti
Sarajevo – jedino
Ljubavi moja
U svemu naj naj
Šta nam to uradiše
O – Zemljo Božije Milosti
Bosno divna – mila
Zemljo moja
Iz koje sija vječni sjaj.
Krvava duga –
preduga je – noć,
Četrdeset dva mjeseca-
Ubijana je
Mnoga sjena u dnu bregova.
Mnoga sjena sa ulica Prkosa
Mnoga sjena ispod zvijezda
Da bi preostale
Mnoge sjene na domak anđela
Mnoge sjene zagledana u noć,
Mnoge sjene zagledana u nebo
Ponizno
u molitvi
predano
zagledano u
JA JESAM
Neizmjerno.
JA JESAM
Milostivo
Postade Svjetlost
Svejtlost-
iznova
i iznova obasjava
Ljubavlju
Sjene male
Na dnu bregova
Sjene male
Sa ulica prkosa
Sjene male
Na domak anđeala
U Gradu Čednosti
Zemlje JA JESAM MILOSTI.
Jer
O ‘naj ljiljan plavi
O’ni ljiljani bijeli
O ‘ne ruke nježne
J er one ruka zlatne
i
onaj kameni spavač
i
svi skamenjeni svjedoci
‘O sve ruke naše
‘O kraj Modre rijeke
‘O kraj muzeja
J ‘oš
Uz JA JESAM naredbu
i višekrilih anđela pomoć
„Kažu vam da stanete
zamislite se nad rukama vašim
i ne dadoše vam dalje….“