Bože Jedini , molim Te , oprosti meni neukom

 

Lijep je dan. Suce je zasjalo i popelo se usred svoda. Plavet svuda, ja u hladu . Pored mene Kur'an i Biblije. Obavezno štivo bogougodnih ljudi.

Kakav sam ja, to ne mogu sam da sudim. To je zapisano u knjizi koja će mi biti čitana , jednog dana. Molim se , da mi taj dan bude kao ovaj. Mio i radostan.

Kuran otvoren na stanici gdje je smješteno:

31. Poglavlje , Lukman , ajet 27:

-Da su stabla na zemlji pera, a more uz pomoć sedam mora tinta, ne bi nestalo Božijih riječi. Zaista je Allah moćan vladar.

Zamislim , puno je na zemlji stabala. A osam mora , bez obzira na veličinu , previše  je to tinte.

Neuk, kakav jesam,  pomislim : to se ne može istrošiti.

Zatim uzeh Bibliju i čitah.

Umorih se , iako bješe hladne  limunade i tek ubranog voća , žega je velika bila,  i usnih.

Sunce se zagledalo u čitab i učilo Isaijino pismenju , 25. Poglavlju, stih prvi:

-Gospode, ti si Bog moj, uzvišivaću te, ime ću tvoje slaviti, jer si velika   djela učinio, i namjere Tvoje se vjerno ispuniše!

Probudi me lagano milovanje povjetarca. Ovorih oči.

Iznad mene se rasula noć. Milijarde i mirijade mirijadi zviježđa svjetluca i žmirka slaveći  Gospoda svoga. Ljepota je to uzvišena, koja čini da čovjeku koža nasrne i suze na oči udare.

Zanijemim, samo misao titra:

– Prelijep je Tvoj svijet Gospode .

Haleluja i Amin .

Oprosti neukomn i učini da ne zaboravim da Te slavim .

Bookmark the permalink.

Komentariši