Da li ste ikad razmislili kako da ja otkupim vaše grijehe?
Koliko grijeha mogu podnijeti moja pleća?
Milijarde je grešnika,a to je mnogo više grijehova.
Koji se to silnik drznuo da naplaćuje iskupljenja u moje ime?
I ko ima pravo oprosta osim Boga Jedinog Milostivog?
Pokazuje historija koja nikoga neukog i slijepog ne uči ,
unazad iskona što ih ljudi pišu
silnicima pripada samo jedno mjesto bez pomisli o oprostu,
napose od vremena Nabukodonosora.
Oni što protiviše se Bogu jedinom
i još se tako nazvaše bezumnici
Izrailjci – oni koji se bore sa bogom
kažnjeni zbog nasilja lutahu tri milenija.
I opet će pitanje je dana, bezumnici zaboravljaju,
čim ih Jedini Bog malo milosti da,
oni sada oni drugima ne daju mira.
Čineći što je njima činjeno bilo
otimajući tuđe oni gube svoj mir ka šeolu se kreću.
Oni su šaka pjeska koje će lahorac rasijati,
jer tako nebo sa stisnitim rukama radi.
Poslije njih, oni sa bludničkih sedam brežuljaka:
oni što se časnom materom mojom kunu
i u moje ime zaklinju nevjernička zvjerstva čine.
A ne prevariše ih farizeji i izrailjski žreci
ni onaj što je Sodomi pristajao,
onaj što nije gledo jel pod njim je žensko il muško.
Ne prevariše jer oni znaše za spletke i Bogohuljenja
da se moje učenje makne od Svetog hrama i Zida plača.
Nije onaj, ime mu se ne pominjalo, moj apostol ,
on je progonio i zatvarao moje učenike.
Mnoge je pobio i netragom nestao.
Zar nije on bio Kajafin sluga i žbir?
Zar nije samo prvosveštenika Izrailjova i Irodova nedjela izvršavao?
A to vam je oni Kajafa što me Pilatu predade.
Zar ne zapisaše , zaboravljajući da će ih istina stići:
„Međutim Savle,još odišući prijetnjom i ubistvom protiv učenika Gospodnjih,
Otiđe prvosvešteniku i izmoli od njega poslanice za damaštanske sinagoge,
u svrhu da ako nađe pristaše nove nauke,
ljude ili žene,da ih svezane dovede u Jerusalim …“
I gle čuda,neposredno poslije susreta sa prvosveštenikom,
Kajafom I njegovim povjerljivim pisarom Teofilom
Savle je susreo mojega duha,
oslijepio na tri dana, preobratio se i postao moj apostol.
Ma hajte molim vas! Ne budite djeca!
Ja i moh duh. Dovodi me do smijeha.
Izgleda da smo mi stalno iz grmlja iskakali,
kad god je to farizejima iz Jerusalima ili Vatikana trebalo.
A šta vi znate šta je duh?
Nije sigurno ono o čemu vas uče.
A Savleti posvjedoči, da je mog duha sreo i zanijemio,
neki Ananije , učenik.
Koji crni Ananije, šta je učio i odakle, sad, on ispliva?
Moje ga se pamćenje ne dotiće.
Ispliva tako neki nepoznati učenik i bi vjerodostojan svjedok.
To je isto ko da ste Barabu uzeli za svjedoka.
A možda je to Baraba bio, volio je taj krasti i lagati.
Za srebrenjake bi sve učinio.
Ali sigurno nije dobio trideset svjetlucavi, pomalo zelenih.
Previše je za tu očitu laž.
Ko odluči da je vjerodostojan?
Kajafa prvosveštenik, ona pogan Teofil
i ova pogan što je bolešću svojom muške žigosala.
Ne vjerujem da je to bio onaj Danilov Ananije.
Zasigurno to znam ,jer ja sam Božiji poslanik.
A koga Bog odredi za svoga pomazanika,
taj je upućen u mnoge tajne , zemaljske i nebeske.
Nije to bio onaj Danilov Ananije
zasigurno to znam
jer ga i vrijeme i mjesto odvajaju od pogana.
Nije to bio onaj Ananije iz vremena Nabukodonosora,
zasigurno to znam , jer je taj častan čovjek bio.
Jedino čovjek Savletovog kova bi mogao biti „ vjerodstojan „ svjedok.
Lažov , prevrtljivac i sodomit.
Eakva je postala i crkva izgrađena na mojem nauku,
čistom od svih onih riječi i potvore što Rimska bludnica iznese na me.
Iskušavo je mene Đavo u pustinji.Ništa neviđeno.
Svakog dana, u svim vremenima ,svakog čovjeka Đavo iskušava.
To mu je jedini posao i zabava otkako je sklonjen iz Raja.
Mnogi dođu u napast i pokleknu njegovom zavođenju.
Crkva sa Sikstinskom kapelom je bila lak plijen.
A Đavo se samo okrene i ode od njih ,smijući se.
Uperavo im je gadarije prodao za dobar nauk.