Bleki – Luci , da tebi ljubavi moja

 

 

 

Mila moja

svaki je Bosanac

Bogumil i pjesnik

ljubav prema Bogu Jedinom

ljepoti koju je on Bosni svojoj darovao

na lijepe riječi i milost upućuje

 

Bosancu su riječi kao snovi koje sanja

kao žena koju voli

svaka je riječ ljepša od one prethodne

pa slijedeća i tako redom

dok ne poteku ko potoci što u  rijeke

jezera mora svoju ljubav prelijevaju

 

iza tih riječi se skrivaju čednost i ljubav

i čestitost mila moja

 

 

evo ti, malena Luco moja

ti su ruža

ti si izvor moj

ti si moja modra rijeka

koji sanjam

kada kiša lije i snijeg leprša

i kada te  budan ljubim

 

tvoje su oči

ljubavi moja

sjaj neba koji blista

od čistoće i nevinosti tvoje duše

ruke su tvoje  lagana krila anđela

što miluju moje lice ,

tijelo me ne dodiruju

već treperi i titra

i ja se u njihovoj nježnosti gubim

 

 

tvoje su grudi čvrste

jedina moja

podatne i krhke

i ja ne znam šta ću sa svojim rukama i usnama

sve se bojim da tu mladost ne oskrnavim

 

tvoje skute  i đardin

rajski  bljesak i hlad

ne smijem ni da diram ili gledam

već samo da sanjam

u noćima tlapnje i bunila

ruke svoje

milujući duge bjelokosne noge tvoje

moram da zastavim

kad osjetim da sam na rubu mirisa djevičanskih

blizu  roze centifolije sa hiljadu listova

da slučajno dirnem tu milosnicu

tu čednost

sebi bih ruku odrezao

jer dodirom bih obeščastio tvoju djetinjost

naš  život cijeli

 

i onda ćeš ti meni govoriti

ti si pjesnik mili moj

nisam mila

to ljubav tvoja sama priča

i sni

 

Bookmark the permalink.

Komentariši