II Poglavlje
I mene među tisućama
I mene ko janje
Ko kurbana
nedozrela preklaše
Preklaše zvijeri
Majko
Preklaše trinaest nedužnih godina mojih
Preklali a nedoklali
U žurbi živog zakopali
U grob zajednički
U duboku jamu – u planini
Baciše
Nas
Hiljadudvijestotinečetrdettri
Odrasla muškarca
I – tristotinadevedesetdevet
Što žena što nejake djece
jetima Majko –
Od dva mjeseca neprogledana
od moje dobi neobljubljene
do Babinog mi vijeka mudrosti
U sumrak – u jame pobacali
Bagerom zatrpali Majko
Bagerom zatrpali – tenkovima poravnali
Da nam traga ne ostane
U zlaćani sumrak
Sa zelenim lišćem
Lišćem kravavim
-sa zelenom travom
Travom krvavom
-sa crnom zemljom
Zemljom krvavom
-u duboku jamu
Jamu krvavu
-krečom posuli
Krečom krvlju zagašenim
– bagerom zatrpali
Ispod mosta
Gdje prolazi malo vode
Ispod mosta
Gdje protiče mnogo krvi
Bagerom krvavim
– uz gusle
Pijane horda zla – srpske
orgije pravila
Umoran sam ti Majko
Godinama hodim i lutam
Sa rukom na preklanom vratu
Krv zaustavljam – a ona teče
Ni šala nema da ga vežem
Da je vežem
Samo zube stišćem
Samo boli bišćem
Prolazim pored mrtvih
Mrtvi su a žive
svjetlost ih traži
svjetlost ih doji
Žicama bodljikavim vezanih
Prolazim pored mrtvih
Što živi su i proklinju
Bajonetom preklanih
tupim guslarskim
Prolazim pored mrtvih
A Milostivom se mole
U rukama što nose glave
Drvosječkom sjekirom odrubljenim
Više ne obaziremo jedne nadruge
Tražimo svoje na ovoj strani
Njih nalazimo
Kletva i molitva nam zajednička
Molimo svoje na onoj strani
Nađite nas i umirite
Vi nemojte kleti
Kletve su teške
One pripadaju mrtvima
Vi nas samo nađite
Molitvu nam proučite
Susprežem se dati kažem Majko
Ne imadoh ni četranaest godina
Kad me preklaše
Sve sam znao
A ništa počeo
Tek neki stih
O ljubavi
O Božjoj Milosti
I srce zaljubljeno
Susprežem se da te pitam
ko će živjeti koje
Dječačke snove nedosanjane
Pjesme neispjevane
Susprežen se da vam kažem
Pjesnik – Majko mila
Poeta – Sejo draga
To sam htio biti
O Majko mila
O Majko Srebrena
O Sejo draga
o Sejo Srebrena
Kako da ti kažem – Majko
kako da ti zborim Sejo
Mimoilazim se sa duhovima mrtvih
Što obilaze Srebreni Grad
livade krvlju orošene
grijeha u njima ne nalazim
a oni mira naći ne mogu
Kako da ti kažem – Majko
Babu nam Ibrahima u žice vezaše
u žice bodljikave Majko
Žicom bodljikavom on majko oči iskopa
Oči iskopa Sejo moja
Da ne vidi kako mene ko jagnje
Ko kurbana na panj položoše
i preklaše trinaest nevinih godina mojih
preklaše srpska zverinjad
trinaest ih vijekova zlo pratilo
preklaše nedoklaše
živog u jamu baciše
Kako da ti kažem majko
Kako mi se krik iz preklanog grla oteo
Kad babi Ibrahimu – Sejo
Zverinje glavu podsječe
Sjekirom – Majko
Joooj ,Sejo
– teškom drvosječkom sjekirom
Glavu otfikari ko vrancu nemoćnom
Kako da ti kažem majkom
o Sejo žalosna
Babinu glavu nogom
Niz strminu šutnu – srpsko zverinje
Dokotrlja se mudra glava do mene
Njegovog preklanog mezimčeta
A iz očnih šupljina
Krvavih šipljina bez očiju
Žicom iskopanih
Zasja svjetlost,čuh riječi
Sa usana jož živih
Ništa se ne boj Isa – sine
Bog je jedan
Nema Boga osim Alaha