Sunce još nije sjalo,
vrijeme nije stalo,
ali sam se namjestio
istog trena zaspao
zaspao i tebe sanjao
teški stihovi
mi u sanje dolazili
ja se branio
oni se gubili
pa se vraćali .
Neću stihove
htio sam tebe
ti si moj stih
ti si pjesma moja .
Opet smo bili u moru
sami
daleko od obale
ljubio sam te na isti način
kao onaj prvi put
ali i drugačije
nježno a grzničavo i čvrsto
ni sada se nisi bunila
željno čekala onaj drugi
mnogo duži nježniji i smjeliji
odjednom si se zbog nečeg uplašila
lii ne
nestašno smejući se,
već grubo divlje rukama
nogama me guraš ispod sebe .
Ja sam prestravljen
zabezeknut
nemam vremena da se pitam
što i zašto
gubim dah
tonem i davim se
ti se gubiš prema svjetlu
ono se krije
i proviruje sa površine
ja još uvijek tonem
ne prestajem da tonem
mrak se javlja
postaje gušći
misao lebdi
pa neka ako mora tako
to je čedo moje .
Tada me neko blago za ruku prima
mukom otvorim oči
javu dozivam
daha tražim
mislim da to anđelčića vidim .
Dijete malo
nježno žućkaste
skoro bijele kose
za ruku me dira
u oči gleda .
Vidim smeđe prelijepe oči
čiste kao duša
jasne kao moji snovi
skoro ljubičaste
u svemu nalik očima tvojim
mila moja .
Čedo malo
anđelak plavokosi
krhko se eleluja
osjećam se
prije mjesec dva
očvrsnula noge
vuče me za prst mali
desne ruke
prstići njene lijeve rukice
pahuljasti i svileni
se tikaju i druže
bolima moje ruke
predah im nude .
Nešto cvkuće špreha
ja joj ručicu dirnem
hoću kanticu iz desne ruke
da joj kao otmem
ona se smije i
guguće najn najn
toliko njemačkog znam.
To najn i najn
je bilo toliko djetinje
slatko i nježno kao ono tvoje
ne mili nemoj
kada sam te htio milovati
a ti se kao nisi htjela dati
Anđela malog
namah Najn prozvah.
o mila moja
ja se rasanim
odmah se zaljubim u preliješpo dijete
Ono to osjeća
hoće da se igra
tada mu dolazi mama
zove je po imenu
Žana komenzi bite .
Ležah okrenut ka Najn
samo majčine noge vidim
mama na njemačkom dijete nešto kori
valjada što nepoznatog dira .
Sledim se
dižem pogled.
stas i glas poznati
kosta ista rubin svetlucava
što se sunce ono naše u njoj ogleda.
kostim isti svileni i crveni.
Bože
grudi se isto bibaju
cvjetni brežuljak isto diše
pa to si ti mila
moraš biti
krajolik taj ni jednom drugom
stvoru nije poklonjen
doli Princu Malom .
Ja te šapatom zazovem
prolječe moje
mila moja
ti se trzneš
tek tada si me prepoznala
čuh prigušeni krik
samo jedan jecaj
samo jedno bolno
Najn , naj n majn got .
Odmakla si se par metara dalje
leđa okrenula.
učinilo mi se da ti se ramena malo tresu
da li si u sunce pogledala.
da li lice si rukama grčevito brisala
nisam siguran
pozornost mi je nježno uskračena.
Najn je dotrčala
poljubac dječiji
sočan i vlažan mi dala
ručicom lijevom
onom od srca
usne traljajući jako obrisala.
desnom se postiđena od mene odmicala
Dešnjakinja je vjerovatno bila
tom me rukom nježno po licu pljusnula
nasamijala se
nasmijao sam se i ja.
nasmijala se i žena
za koju znam da si ti
a onda si naglo osmijeh sakrila
okrećući se .
Znao sam i zašto ,
radosna što sićušno dijete tvoje
bezrezervno
tvoga Princa Malog
već na prvi pogled voli .
A znala si
da za nas je kasno
prekasno
milo moje ,
dušo duše moje .
Taj osmijeh
svi osmjehi onog ljeta naših proljeća
bili su isti na ljubav su mirisali
sa ljubavnim dodirima cvjetali
I opet odlaziš
sjaj leprša u kosi
svjetlost obasjava lice
mili se anđeo raduje i smješi
nemoguće je zaboraviti taj osmjeh
kao što je nemoguće ne prepoznati ga
tvoji osmjesi su bili oni trenuci kada sve stane
trenuci koji kao da žele da se ovjekoveče u sjećanje onog
sretnika koji ga gleda gubeć se u duši tvojoj čednoj jube moja.