Ješua Hanocri : Drvodeljina poema – Glava II

 

Moje rođenje bijaše početkom proljeća

a smjestiše ga u vrijeme paganskih slava solsticija.

Prevareni narod  slavi neki izmišljeni datum,

neko staroegipatsko sveto trojstvo.

Oziris, Izida, Horus i mnogoboštvo,

četrnaest vijekova su skrivali moje riječi

ubijali,na lomači spaljivali

sve one koji su imali

radosne vijesti moje.

Zbrenjeno ljudima  bilo imati,

u ruci držati jevanđelje,

nauk od Boga poslat.

 

A zbog čega?

Zbog,

ne misliti glavom i srcem,

ne vidjeti  prevare,

zlo i smrti,

u ime Boga Milostivog,

u moje ime što oni čine.

 

Najuzvišenija svetost i časnost

Milog nam i Jedinog Boga

isključuje  mogućnost da ima sina.

Otkud Njemu  dijete a nema  supruge?

 

Pošto Gospod Bog nema ženu,

Njegovo dijete bi bilo izvanbračno.

Njegovi uzvišeni sveto-nazori kazuju;

svetost braka i rođenje djece je isključivo u braku.

Potvora  nikejskog sabora i Konstantina I,

branjena mačem i krvlju je gnusna laž.

Oni  hoće Boga nam Jedinog da pretvore u bludnika

poput Zevsa i Lede

Apolona i Kireje.

 

Oni mene radikalizuju.

oni mene trpaju u božanstva.

Meni se umeće,

meni se podmeće ,

meni se podvaljuje.

Mene se  se poiistovjećuje sa

Bogom živim – Bogom  Jedinim.

 

Zar nisu svjedoci bili

za trpezoma sam jeo sa njima.

Žene milovao i ljubio

i one mene,jošte me

miomirisima mazale i doticale.

Nebeska bića to ne čine.

Zar nisu nazočili

da sam ritalna pranja sa njima vršio.

Zar nisu svjedoci bili

da  sam liječio gubavog i slijepog,

mrtvoga i živoga

zazivajući ime Gospoda Silnoga.

Čuda ne činih ja već molitva moja

I  Gospod Moj rukom mojom.

Znojio sam se i spavao,

i  kao čovjek svaki sam bio;

osim što me Milostivi nazva pomazanikom svojim.

 

Ne režite mi kovanog lika!

Reče Gospod.

A oni Egipatsko pagansko sveto trojstvo

preslikaše u hrišćansku ideologiju.

mene sačuvaj me Oče grijeha

sinom Tvojim proglasiše

i na svaki kam zgrada svjedočanstva

neki smušeni moj lik

ni nalik meni obejsiše i boja,a raznim obojiše.

Glava od bijednih laži  da se  raspukne,

od ludosti i srama.

 

Poncije Pilat me nađe za pravednog,bogougodnog.

Shvati bezbožnik da sam božji pomazanik,

ne dade me ubiti,

vrati me farizejima i saducejima

ovi me prognaše.

Zar nisu vidjeli krst

kako se vrti kao vrtuljak,

jer ja vidio sam,

šta će moj progonitelj da mi stavi usta.

 

 

Bookmark the permalink.

Komentariši