Autor
Hajro Šabanadžović
Jesen cvate Kiše jesenje
Plavetni nizovi Raskoš plavog dana
Jesenji plam Jesenji san
Grijeh i oprost Žuta ruža među crvenim
Plavi visovi Noć darivane nevin0osti
Krasnodarje Cviujetni perivoj
Ruže i još ruža Ah taj krajolik
Izvjesnost Neminovnost
Stavim ruku pod lijevu sisu
tu ono obično traje
stavim ruku a nema ga
kako nema gdje je gdje je
pa udesno za dva prsta mičem
tu ono pokatkad otkucajem skrene
i pomjerim ruku i nema ga
kako nema gdje je gdje je
nogama se ponajlakše ruka spušta
ponad nogu vlažno granje pretražujem
ovdje ono ne bi potrajalo
u koljenu ni u rebru
ni pod desnom sisom nije
poludjeću ne znam šta ću
tko me stvori bez kucanja
ima li me i kamo ću
pa za glavu ruku hvatam
ne tražeći klanjajuć se besrcenju
a glava me smijehom zdravim
i porugom raspameti
otkucajem
srca krajem
Tako Ti je to
slučajno naletiš na neku
Grlicu što oblake sni
i svakako je povrijediš
vako ili nako
to mu kao usud
pretplata na greške dođe
joj plahe li stigme
ah da
rekoše
francuski je jezik ljubavi
za nju lijeka nema
a duša zbori
bosančica sevdah nosi
pa hajd skontaj
čemu ljutnja
Djevojčice moja oblačasta
daće Milostivi lijepih dana
Dan je lijep i vedar.
Prethodnih dana nas je zima uplašila. Pomislili smo da se vraća da iskiše svoje . Izgleda da je otišla ili se primirila , a možda je svoje odgodila za neki drugi put. Provešće ona svoje. Kad tad. Na koji način i kada ? Mi to ne znamo. Nismo gatare.
Pitajte one is takozvane islamske zajednice. Oni su tata mata za sve. Tako im na neuki um palo. Sihre i fetve bacaju, bajaju i kiše doziva. Ako se neko drzne da mimo njih misli žigošu i anatemišu. Obzirom da su sa hanefijama u talu, uskoro bi mogli da ubijaju.
No, o tom potom. Ako nam Jedini Bog udjeli Milosti svoje moraćemo te samozvance jopet protabiriti i muhure na djela bricinog unuka, njegovog poslužitelja i njihove slugane . Muhur sad pa sad. Pa opet muhur sad pa sad.
Ne bojte se , neće nam nestati muhura. naši su jal od drveta jal od tuča. A ti su pojaki i poteški.
Kažemo dan je lijep. Nećemo žuriti pa reći krasan, jer sve je relativno. Nemo svane, nekom se smrkne.
Eto recimo na priliku , oni zlotvor , ona vukojebinjaška prokletinja, oni počkovički kasapin, oni zlotvrski jado, se jutros probudio i namjerno ustao na desnu nogu. Džab – džabe mu. Na stolu stoji ferman i tablete za smirivanje. Nisu se od juče makli. I ostaće mu pred nosom dok je vika i pučanstva. A onda će ići dalje . Bolje vam je da ne znate kakvo je to dalje.
Čuli ste za Etnu i Vezuv? ma sigurno jeste. Niste vi takoi neuki kako vlast hoće da budete. E , središta tih talijanski mora su male umiljate mace naspram onoga što ono đubrište od nečovjeka čeka.
Ferman mu kaže kako neljudi i zločinci završavaju.
Ferman mu kaže vidi kako si radio i sijo tako će ti biti na ovom svijetu. Samovanje u pržunu dok ne dok ne rikneš. Pogrešno smo se izrazili. To je mahalska poetika za čestite insane. Trebali smo reći dok ne crkneš. Tako završavaju sve niškoristi i ljudska bagra.
A na onom svijetu te čeka vječni pržun. Ponesi puno losiona i leda,mada ti neće ni zere pomoći, čak da sve ledenjake dunjaluka uprti na kukavička leđa.
Tablete su za stišavanje tonusa i za eventualne odluke tipa tvoga bracike Slobodana Miloševića. Pregršt u ruku i prije odeš u pakao. Ljekari ti spase čast i kažu zločinačko srce prepuklo.
Kad nekom smrkne, nekom svane. Eto gospođa Ljiljanka Zelena dušom dahnula. Molitve su joj uslišene. Više je nikad onaj počković neće pomokriti. Dosta je njegovog bilo.Trideset godina je svakog jutra ustajala počkana, do za vrata.
U stvari nas pogan Radovan Karađić ne insteresuje. I nikad nije. Mi samo sekund lake dišemo. Jedno zlo je je maknuto sa dunjaluka. Jeste da njegova genocidna tvorevina još postoji, ali neka. Neka je. Opomena svijetu na šta je zlo spremno.
Tu genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku svaka haška osuda žigoše. Toliko je zvaničnih osuda da cifra dostiže haman šestinu njenog pučanstva. Kada bi se sve osudili broj bi se približio polovini po glavi genocidnog stanovnika .
Rakcije na katilov pržun , kao i sve reakcije na osude ostalih zločinaca genocidne tvorevine i šire.
Ne znamo zašto ljudi uopšte dižu džefu i reaguju.
Presuda je presuda i samo je druga sudska presuda može promjeniti , dok ona ne postane konačna.
Svi reaguju onako kako se to od njih očekuje. I svi misle da elokventni, da pamet prosipaju i da su patrioti.
Ne, oni samo pokazuju da su glupi nacionalisti. I ovi i oni. Zamazuju oči i kupuju poene kod gladnog naroda kojeg terorišu i pljačkaju.
Pučke krvopije.
A obično pučanstvo, obično onaj dio od papanluka , nije bitno, gornjeg ili donjeg, kliče :
– Tako je.
Vjerujte nam , dan je i dalje lijep i vedar .
U dilemi smo, možda se do kraja dana odlučimo i kažemo kako bi pjesnik rekao:
-Oh, kakav krasan dan.
A život teče dalje.
A prevodilac u suzama bi poželio:
-Eh, kad bi život bio tako sunčan, ali ipak prelijep je. Nemamo drugoga.
Dosadno nam bilo. Uzeli Blekijev pojmovnik u ruku da se malo zabavimo. Kad ono hop sam se riječnik otvori, zalista i zaustavi na pojmu:
mesija
pomazanik, onaj koji će doći, pomazanik koji će na kraju historije doći da uspostavi kraljevstvo nebesko, spasitelj koji treba da stvori savršen poredak na zemlji, pomazanik koji treba da stvori kraljevstvo nebesko na zemlji.
Tako u Blekijevom pojmovniku riječi natandareno..
Listamo i druge dostupne riječnike i enciklopedije , vidimo u njima isto piše. Nemamo pojma zbog čega smo uopšte bilo šta tabirili. Jedna riječnik svi rječnici. Jedna enciklopedija, sve enciklopedije. Sveske ko sveske, riječi ko rijeći, neke deblje, neke tanje, sadržaj isti.
Pojmovnik ko pojmovnik riječi sipa i ne razmišlja o njima. Samo zapiše i muhura.
Tvorci riječnika, enciklopedija i pojmovnika su uvijek neki Buvar i Pekiše. Oni su knjigovođe.
knjigovođa
book keeper, držači knjiga , čuvari knjiga, oni koji vode knjige, prepisivači.
Njihov posao je da prepisuju stavke, stavku po stavku, red po red, temeljito i precizno bez razmišljanja. Oni ne smiju razmišljati, tako im naređeno i plaćeno. Zato se jadni listač rječnika često nađe u nedoumici.
Nešto kaže da nešto jeste, a to što jeste neke druge knjige kažu da nije. Pa se sve sukobi i pomiješa i u glavi čitača zbrka i nedoumica.
Svete knjige za pomazanika kažu skoro isto što i riječnici, pojmovnici i enciklopedije. Međutim imaju tri svete knjige, koje opet nose tri različita pojmovnika, rječnika ili enciklopedije. To znači svetitelji , čitaj sveštena lica , sve sami demijurzi zla svoje istine imaju i kriju. Opljačkanim urođeničkim i narodskim blagom, nakinđureni, stanuju u rajskim dvorima i ne žele zajedničko pomazanje ,kako to svete knjige nalažu.
Beštija, krvopija pučka, svaka za sebe svoju priču priča. ne obazirući se svete knjige ili one druge insane,inovjerce.jedni su drugima inovjerci. Zbog toga riječnike i ostale pojmovnike niko nije usaglasio.
Nije im u interesu , svaka stranka na svoj mlin vodu tegari. Kad im prahne ili dosadno bude,ovi užegli i glavati pučanstvu oružje u ruku pa nek se ono kolje, da dokažu ko je u pravu.
Zbog sveštenstva, ostadoše knjigovođe bez dobre love i vrlo su kivni na njih. Samo da se knjigovođa pobuni ima sveštenstvo glava da boli. Knjigovođa ima ko sveštenstva i oni su krvopije.U sprezi sa sveštenstvom i vlastima narodu dronjke mjere.
Tri kitaba tri različita tumačenja.
Judaizam i njihovi sveštenici, sve sam saducej i farizej, kaže da mesije mogu samo izrailjci biti i samo jevreje spašavati i za njih stvarati kraljevstvo nebesko na zemlji. Poglavito zločinačke cionisti čiji bi pomazanik trebao istrijebiti sedm milijardi nevjerničkih šiksi.
Hrišćanstvo i njihove pape i sveštenici, mračnjaci savleta i pija IX , kažu da će Krist „svetog pavla“ mesije kraljevstvo nebesko na zemlji samo za hrišćane pripremiti. Sve druge nekih pet , šest milijardi insana – antihrista pobiti i poklati . Aferim ti Hriste pomazaniče papinski, ivančice, papise, i savletov.
Islam i njihovi „ učeni „ ljudi i hodže tvrde da će povratak mesiha Ise sina Merjeminog označiti sudnji dan i svršetak Univerzuma i uništenje, objene, svih insana i hajvana.
Sve što nam sveštena lica o tome pišu i pričaju nema veze sa nebom i nebeskim knjigama.Oni to smišljaju radi bogaćenja.
To mi iz pojmovnika čitamo ili ne čitamo, zavisno u kakvom i kojem su nas toru „ sveto knjižni „ vlasnici i tumači, zvijeri krvopijske lancima i i belenzucima za lomače privezali.
Mi kakvi smo blesavi i nerazumni uvijek neka svoja razmišljanja na papir bacamo.
Ako postoje raj i pakao, a definitivno postoje, oni su Božanskog porijekla i stvoreni su po mjeri ljudi.
Zašto bi Stvoritelj stvarao neka nova , a različita kraljestva nebeska na zamlji, kad sve svete knjige pišu i neštedimice prijete i upozoravaju da je samo jedno Kraljestvo nebesko , ono Jedinstvenog Silnog.
Naš Bog Jedini je pun blagosti i milosti . Svoju ljubav i milosrđe poklanja svakom čovjeku, posebice onom dobrom bez obzira na na bilo kakva razmeđa među ljudima.
Bog Jedini jasno određuje kome će svoje nebeske darove poklanjati pa kroz proroka nauk svoj saopćava:
4.Blaženi oni koji žaluju;oni će biti utješeni!
5.Blaženi krotki; oni će baštiniti zemlju!
6.Blaženi gladni i žedni pravednosti;oni će biti nasićeni!
7.Blaženi milosrdni;oni će milosrđe zadobiti!
8.Blaženi koji su čistog srca;oni će Boga gledati!
9.Blaženi mirotvorci;oni će biti nazvani sinovima Božjim!
1o.Blaženi progonjeni zbog pravednosti;njihovo je kraljevstvo nebesko.!
(Mat.5.):
Da li u ovim riječima Boga Mudroga vidite i jednog tumača zla i pokolja, i jedno jedino svešteno lice ili vlastodršca?
Predvečerje
Molitva i Anđeo
Svjetlost u tunelu
Obzorjem leprša prelijepo i nježno
anđeosko lice milostive smrti
što danima skrušeno kleči
kraj bjeličastog odra
tkanog mirisima ljubavi i ruža
očas gleda u arak
uzima mastiljavi plajvaz
po papiru kruži
zamišljeno blijedi
prima me za ruku
predvečerje nijemi
vrijeme nam je maleni
ići domu svijetlosti svome
prije nego te velike vrućine jame
ti si svoju ljubav poklonio svu
I … suze utopio u snježno jezero
A … u plaveti zapisao tanku bijelu liniju
da miluje ime one svaznajuće milosnice
Tiha noć
u slijepočnicama
vjetar polako struji
donosi neka pospana polja
gdje moja stopa ostavi trag
na njima obrasla trava
i sanak se u nju uvuče krotak i blag
moje misli uvijek neznane puteve traže
čeznem za mjestima raznim
sve ih znam
kao da mi duh osta tamo
a noga kročila nije
ali sanja i sanja
željna dalekih putovanja
istorije, starih predanja
fontana, slika, zdanja
ponekog jezika zvučnog
poneke radosti odlučne
Danas je Subota 13. Decembar / Prosinac 2025 staroslavne godine.
Po danima bilans je tankovit. 347 Neće se vratiti ove godine. 18. dana je nervozno i oni se žele što prije utopliti , po mogućnosti prije velikih snijegova i mrazeva.
Sigurno znate da većina insana nisu insani.
Nije to nauk ovih godina.To je otkad su insani slećeli na zemlju. Takorekuć’ ab ovo.
Dakle neki insani nisu insani, već mulci. Ali ne tovarski mulci; ti su vrlo pametni.. Već insanski tovari bezmozgsši.
Ne poštuju i ne obazire se na nježnost i krhkost proljeća i ljepotu đardina.
Mi se raznježili , k'o Maksumče u polju djevičanskih ljubičica.
I am zabezeknuti i opčinjeni ne m'remo maknuti.
A moramo.
Naružiće nas i reći:
-Sanjajte i volite kada vam drugi plate za to. Mi samo uvodnik plaćamo.
Neuki prepisivači!
Ne znaju da nam niko snove i ljubav ne mere ni platiti, ni oduzeti.
Osim One koju volimo i sanjamo.
A Ona, to krhko biće, ta uzvišena ljepota , to nikad ne želi učiniti.
I ne stignu sve da hoće! Toliko je ljubavi u njima , dok je podijele ne stignu ni disati.
Mi konjine uvijek nešto zabrljamo i poslije samo kukamo i pizdimo.
Izvinite .
Najusrdnije molimo .
Potkrala nam se jedna ne baš dobra riječ. Ali nemamo bolje.
Oprostite.
Nećemo više ružnih riječi.
Obećavamo.
Zamalo postadosmo mulci kojima je u ustima uvijek neka prostota.
A nama nije, već nam je u ustima uglavnom smjerna ljepota.
Volimo je u ustima: blagu , nježnu , krhku, uzbibanu, čednu, rosnu ; riječ , dakako.
Mulcima zadriglih u verba obscene , u inat.
Što bi poete rekli:
-Mulac je neuki mazgov iz porodice mazgi bezmozgaša..
U prevodu:
-Nikad mazgov nije bio mulkinja, jer nema atributa i bijelih bubrega.
Još jedan institut (?) kojega nema.
Još jedna istraživčka ekipa koja je (ko fol?) nestala.
Dječiji dokazi kao naučni paravan?
Samoproklamacija novog Denikena?
Vaše je da pogledate, saslušate.
Da li ćete se nasmijati, razonoditi ili zamisliti, na vama je.
Autor
Hajro Šabanadžović
Rađanje Pliva vodopad
Crkva bez obilježja Otežale misli
Ljeto u Gradu Čednosti Magla nad dvorima