Autor
Hajro Šabanadžović
Progone me ženske oči
Fešta Jesenji val
Prozračno i cvijetno
Ćelije Treperavo
Iščekivanje Zeleno svjetlo
Žar đardina Cvijetna fotografija
Dodirne dušu skoro svaka stvar,
odasvud bruji spominjanja glas.
Poneki dan što prođe stran za nas
u budućnosti stigne tek k’o dar.
Ko meri naš doprinos? Da li ko
od prošlih, starih leta nas raspreda?
Šta od postanja saznasmo, sem to:
da sve se jedno u drugom ogleda?
Da se na nama ravnodušnost greje?
O, dome, travo, o, večernja seni,
dok se gledamo tako, obrgljeni,
najednom sve to kroz vas k nama veje.
Kroz sva se bića pruža prostor jedan:
suštinski svetski prostor. Kroz nas laste
proleću tiho. Ja, rašćenja žedan,
pogledah, i: u meni drvo raste.
Brinem, a dom je na dnu mog srca.
Čuvam se, a u meni straža bdije.
U mojoj novoj ljubavi se svije
svet lepi, da tu počiva i grca.
Mila moja
Dobrota dobrote moje
sama reče
krhka ruža
ljubičasta a plava
bjelinom tvojom sja
nadu nosi
nije neznana milina
Modre rijeke
kao oceana vali
kap po kap
srcem ludim teče
zagrljaji moji
Tišina i sni
tvojoj nevinoj duši
nemire nose
Iz arhiva – uvijek aktuelno
Nešto listamo ove vremeplove i zabezeknu smo se.
Ne možemo tobe doći kako nam je promaklo.
Poslušajte šta nam podvaljuju.
Nemojte nam zamjeriti na ovom poslušajte.
Mi navikli na tam-tam gusala.
**
Oprostite , malo nam se hronometar pokvario.
Tek sada skontasmo šta se dogodilo kad se dogodilo ,
a dogodilo se na dan 28. Jun / Lipanj
1389.- U bici na Kosovu polju Turci su pobedili srpsku vojsku i obezbedili dalji prodor na Balkan.
Srbija je potom postala turska vazalna država, a njeno osvajanje završeno je 1459. kada su Turci
zauzeli utvrđeni grad Smederevo.
**
Ovo nam je novost.
Čuj molim te Turci pobijedili na Kosovu.
Zar je to moguće?
Nama šest vijekova guslaju obratno.
Neko nam ovdje laže.
Jal’ historičari, ljudi od nauke i “činjenica”,
jal’ šestovjkekovni guslarski jad i čemer.
U nedoumici smo.
Kome vjerovati? ( U mahali se kaže: “Ono ko'fol”!)
U gusle se ne razumijemo , struna im od opoganjene konjske dlake,
pa im svi guslari na balegu i pogan tuknu.
Historičari se bar ponekad plaknu, ali vole lagati i biti na strani pobjednika.
Šta mislite vrijedi li provjeravati?
Mjesečeva ruža
Noć Makova
Ah ta magična žena
Vodopad strasti
Ponos
Puni mjesec je uplesao u utrobu žene
žena je mjesec
mjesec je žena
žena je mjesec plavi
u svjetlosti sinajskog drveta
goreći nemirnom krvlju
čežnjom nemilovanih skuta
u noći makova što prolazi
a čovjeka obećanog nema
zapleo se u vodopadu
što se obrušava drugim bedrima
žena mjesec nedorečenim latima
osvetu sprema
a nema ljubavi gdje srce
sa mjesečinom mreže plete
Sinoćke, sinoćke te vido’ Zone, lele Zone
gde se, gde se premenjuvaš Zone, lele Zone
Gde, kazuj gde, gde samuješ, more
neću ti lažem, bre, kol'ko te iskam, bre
Ref. 4x
Pod tvoj jelek, tu da zimujem
bele grudi, tu da letujem
Lele tugo sestrice, ja je vido’ mori, lele tugo
kaži tugo cija je, ja si znajem, lele moja nije
Neko je od kamena, neko od gline,
ja srebrnim sjajem plenim!
Ja sam od izdaje, ja sam Marina,
ja sam varljiva morska pena.
Za one od gline, za one od mesa –
i sanduk, i kamen nad grobom…
Sred mora sam krštena, i trajem, jesam,
a večno u letu se drobim.
Samovolja moja će probiti svuda,
i mreže i srce svako.
Ukroti de, čik, ove kovrdže luda,
načini me zemljanim prahom.
Nov talas – i vaskrsnem ja, razbijena
o kolena vaša gorska!
Pa – živela pena – ta vesela pena –
ta visoka pena morska.
Danas je Petak 12. Decembar / Prosinac 2025. uobičajeno normalne godine , ove ere;tek toliko da ne bude zabune.
Do kraja ostalo još manje od dvije banke u danima. Ako ste tanji sa kalkulatorom, proteklo je 346 dana od početka ovog ljeta.
Lete li lete . Ti dani. Tako lijepi , ali jako brzi.
Da je barem da jedan dan traje ko jedan mjesec , da uspijemo proživjeti ono što mislimo da vrijedi proživjeti za jedan dan. Po našem izboru.
A nije dan krojen po ovom haotičnom,užurbanom insanu, koji nikako ne uspijeva da se probudi , umije lice , pomoli se Milostivom i ljubi voljene. Krojen je za insane i hajvane koji se Božijem stvaranju okreću.
Milina , to je . Tako nekako život je satkan od dana koji nestaju , pa se umiveni iduće godine pristavljaju.
Eto danas nama lipo jer znamo da vam nećemo oduzeti mnogo vremena. Malo „novosti „ iz birvaktile vremena vam šutnemo, tako da se ne zamarate sa onim što je bilo. Ko neki jak fol prepisivati ono što prepisivači prepisuju.
Ali moramo. Kažu dunjaluk ( dio ) voli vake stvari. One iz prošlosti. Mi bi se pitali zašto je to tako , da nismo sigurni da se pitaju i provjeravaju zašto se kaže:
-Historija je učiteljica život.
Ne vide. Nikoga nije naučila kako se ne umire. Vaskoliki dunjaluk nije naučila kako se ratovi ne vode , ne siliuje i ne ubija. Historija nas samo opominje šta nije dobro raditi, ali je niko ne benda Pomišljaju pametniji su od nje.
Što bi poete rekkle:
-Uvodničarima još uvijek nije ponestalo ideja , kao ni godini dana.
U prevodu;
-Valja i riječi kao i dane razgoditi.
O, u Božjem je svetu sve tako prolazno i kratko. Prolaznost je pobeda svih pobeda, i sve je samo jedared ono što je. Sve se zaboravlja, jer se živci kukavički umaraju, i čim se stegnu usnice, udavi se groznica na njima.
Samo jedan poljubac je u životu čoveka, samo jedared je duša u očima, samo jedared je vera sujevera!
A sve ostalo je samo čežnja, silna ili slomljena, večna i bolna čežnja.
Čežnja mramora da bude stub ponosa i snage.
Čežnja bledih fresaka da ih ne sišu oči i sunce.
Čežnja zaleđene vodenice što stoji kao pusto tičje gnezdo, napunjeno snegom.
Čežnja košute, kad je mesec izmami u gusta žitna polja i gricka vrhove klasova i ne zna da to čini.
Čežnja raspučenog beskraja morskog, kad u sive časove večeri popadaju jedrila i vesla, i uplovi i poslednja lađa u plitke i mrtve vode luke.