Ah, te životinje.
Prelijepe , umiljate i nepredvidljive.
A mogu biti i malene a ubitačne.
O mnogima ne razmišljamo kao potencijalnim uubicama.
Mnoge nas mimoiđu, a da nismo ni primjetili da nas je smrt za dlaku mimoišla.
A opet , nisu ubilački nastrojene. Samo odbrambeno.
Ljudi iznova dokazuju da su i imbecili i najkrvoločnije zvijeri na ovom dunjaluku.
Stižu laste, šire krila
i ljube se svi
kao kad si moja bila ti
Nekom drugom božur cvijeta
na mom srcu si
i jedina i prokleta ti
Ref. 2x
Poljsko cvijeće nek’
me mladog pokrije
nek’ mi dušu ljube oblaci
kad me nećes ti
kamo sreće da
te oči ne vide
ne bih znao da su poljupci
tuđi po tebi
Lako mi je zakleti se
u krv i u čast
al’ pokleknem kad se sjetim nas
Suza žene često krene
al’ nebo zapiše
samo kad muškarac zaplače
Autor
Hajro Šabanadžović
Tanani vez
Lebdeća milost
Lepršavo i veselo
Violetni ružičnjak
Razigrana čarolija
Cvijetna rapsodija u plavom
Slike izložene u Galeriji Zamak Yossemin od 26.03.2018.
Stalna postavka
**
Za Yossemin
s ljubavlju
Maza
Autor – Vedad Šabanadžović
Tezak vakat dos'o je
Za duge nas godine
samo rijetki pitaju
i kroz sapat spominju
Nekad davno rek'o si
za nju vrijedi umrijeti
tesko breme i nad nama
sa svih strana oluja
Ref.
E moj babo, gdje si sad
dok je prosim
dok joj ruku trazim mlad
tako trebam savjet tvoj
o babo moj
Odredba je od Boga
da te nemam
da kroz zivot idem sam
al’ ovaj dan
tesko pada sto sam sam
Srce svoje dajem njoj
ovaj zivot cio svoj
i u basci prelijepih
nadjoh cvijet najljepsi
Iza lica olovnog
ukrasenog osmjehom
jedna tuga krije se
i sjecanje na tebe
Utorak je. Nemojte nas pitat o'klen znamo.Pročitali na kalendaru ili se kaže vaktiji. A apokaliptičari opet fulali “crni petak” i prebacili ga u neki drugi vakat .
Vako su vam se podjelili dani : 319. odletjelo do iduće godine, 46 se sprema jedan za drugim , laganice napraviti kraj ovog ljeta.
Godine ko godine . I dani ko dani. Lete ko ludi. A čovjek se ne mere uhavizat, a godina proleti,Namah ,ko i život.
Ne dižu ljudi glavu i ne beru brigu za onom izrekom:
Historia est magitra vitae
Nećemo raći svakodnevno, ali vrlo često im soli pamet ili ih progoni ova izreka.
Insan ko hajvan, da proste hajvani,ne obraća pažnju na stare Rimljane. A mi se pitamo se da li je dobro skrojena?
I uvjek spoznamo da je izreka sasvimu redu, ali neki ljudi nisu. Većina njih, posebice muškarci.
Neko će reći donosimo zaključke, na prečac ili kad smo već krenuli latinštinom ; a priori.
Ali nije to baš jednostavno, jer niotkud postane tako.
Ljudi se vole družiti i udruživati. Ono ko radi plemenitih ciljeva. Puna im usta demokratije. Požele mijenjati crni svijet u kome žive, jer nije po njihovoj mjeri. Udružuju se i udružuju. Ponekad dospiju na vlast. Prigrabe je milom ili silom. Nikad demokratski, jer na taj način nemaju šansi.
Sada oni postaju vlast zbog kojih se drugi udružuju i udružuju. Radi plemenitih ciljeva. Demokratije.I ovi prograbe vlast. Ni oni to ne čine demokratski, jer ono prethodni „demokrati“ , koji su postali autokrati ne daju vlast vez krvi.
Ništa ih ne dotiče učiteljica života. Oni su silniji, učitelji zla.
O imamo mi i zamjerki učiteljici. Neke su velike.
Kad već toliko dugo persistira, što nije iskoristila vrijeme i ojačala, da može po glavi mlatnuti svakoga kome su usta puna demokratije. Da može svakom silniku začepiti usta i svezati ruke dok ne shvate bit učiteljice života.
I zato man'te nam demokratije.
Šro bi poete rekli:
Kakva demokratija plačkaška bagro.
U prevodu :
Mi biramo slobodu , lopovska bagra pržun. Svakom po svom izboru. Pravi pravcati komunizam.
