Horoskopskim kvazi-populističkim zanimacijama smo uvijek bili na vi. Ali nedavno smo prisustvovali raspravi dragih osoba o tome da li astrologija ima uticaja na misaone procese u podrućju laži. Bioje to dijalog bez rezimea. igrom slučaja B 92 je objavio zanimljiv članak. o znakovima “detektorima laži”. Znamo da su i oni potonji tekst prepisali . Nije naše da sudimo o merotoprnosti navoda iz teksta, ali zainteresovani vjerovatno mogu pronaći neke “odgovore”-
**
*
Ima horoskopskih znakova koje je nemoguće da slažemo. Oni kao da imaju urođenu sposobnost da otkriju svaku laž. Sa njima uvijek morate da budete na oprezu i ne smijete da pokušavate da ih prevarite ili da nešto sakrijete od njih. Lakše je da odmah kažete istinu, nego da kasnije pravdate svoju prevaru .
Ribe
Ribe su vrlo intuitivni znak zodijaka. Takođe su ranjive i osjetljive, ali priroda njihovih “rendgenskih” sposobnosti je prilično skrivena u činjenici da Ribe imaju savršenu, natprirodnu intuiciju. Ribe vrlo dobro razumiju šta pokušavate da sakrijete od njih. Ne moraju čak ni da razgovaraju sa sagovornikom da bi shvatili šta se događa i šta je planirao.
Rak
Rak je vrlo osjetljiv i emotivan. Ima visoko razvijenu sposobnost za empatijom. On drugu osobu bukvalno osjeća kao sebe. Rakove je lako povrijediti. Zbog toga, doživjevši veliku količinu bola, Rak brzo nauči da “čita” lica ljudi. Najbolje od svega, njihove sposobnosti djeluju u ličnim vezama. Rak uvijek sazna za tajnu vezu ili izdaju. Stoga je bolje ne izdati krhko povjerenje ovog znaka.
Škorpija
One su lideri među onima koji mogu da “namirišu” laži na kilometar. A sve zato što su i one odlični lažovi i manipulatori. One majstorski vladaju tehnikama upravljanja ljudima i često ih koriste. Čak i ako to nisu namjerno naučile, to im je u krvi. One bukvalno znaju kako da utiču na čovjeka i kako da dobiju od njega ono što želi. Zato vide laž od prve sekunde.
Jarac
Jarac voli da razmišlja i analizira. Sve mu to pomaže da vidi ljude u pravom svjetlu, tako da je okružen samo onim ljudima u koje ima povjerenja.
Lako nanjuši izdaju, oprosti je, ali je nikada ne zaboravlja.
Blizanci
Blizanci pripadaju vrsti ljudi koji jednostavno ne mogu da budu sami. Potrebna im je komunikacija i nije im važno sa kim. Čini se da sa toliko prijatelja Blizanci izgube osjećaj ko je ko. Ali, ne! Oni odmah određuju kome da vjeruju i od koga bi trebalo da se drže dalje. Blizanci mogu da izgrade dobre odnose sa svima, ali rijetke smatraju svojim prijateljima
Nak nam oproste drugi Gradovi ali u Sarajevu se uvijek rješavala sudbina Bosne i Hercegovine.
Historija je pokazala sa su svi mrzitelji Bosanskog bića i Bosanske opstojnosti odavno shvatili da će uništenjem Sarajeva Bosna u Hercegovina prestati da persistira.
Satajevo bi uvijek uspjelo da se odbrani i odbrani BiH.
I sada je taj trenutak. Izbori 2022. su raspisani , fašistička neman blokira izbore i ne dozvoljava da se narodni novac , maleni dio , usmjeri u korist izbora i za budućnost zemlje.
Odakle bilo kome , a pogotovu rušiteljima zemlje pravo da jednoumno i nasilno blokiraju i raspolažu narodnim novcem rušeći državu , a sa njenih jasala se hrtane , pljačkaju i kradu je.
Da bi se stalo u kraj fašističkim mrziteljima i djeliteljima Bosne i Hercegovine Sarajevo mora stati u njenu zaštitu.
Molimo vlad Grada sarajeva ( Kantona Sarajeva ) da iz svojih fondova hitno obezbjedi 12.000.000,00 KM pozajmice CIK -u radi početka priprema za Izborne procese 2022. A ako treba i bespovretno pomoći Izbore BiH , a samim tim i narode i opstanak Bosne i Hervcegovine.
Sarajevo te novca ima , može i na kraju mora učiniti sasvim normalnu gestu pomoći zemlji čiji je on vodeći grad, a u interesu i za dobrobit i svojih građana , a i osiromašenog BiH naroda.
Ukoliko vlast Grada Sarajeva do kraja tekuće nedelje ne obezbjedi potrebna sredstva i stavi ih na raspolaganje CIK BiH , onda je vrijeme da narod izađe na ulice i pomete uzurpatore , pljačkaše, rušitelje i izdajice domovine sa lica zemlje.
Ako Glavni grad koji planira projekte od 2 milijarde KM , na kojima će profitirati uglavnom gradska vlastela , ne može da se sjeti patriotske dužnosti i odvoji siću za demokratske izbore ma nivou države me zaslužuje ni poštovanje ni čast- a kamo li vlast.
601 * Najljepše i najplemenitije misli su o danima kada si sretan bio, i pojma o životu nisi imao i ugavnom ograisao.
602*Budite oprezni , nemojte se zamjeriti godini. Vraća se preobučena u novo ruho, i zna biti “osvetoljubiva”, naročito poganima i boteksovim pušačicama napućenih usana .
603 * Kao i mamba ili crna udovica godina je mnogima osmrtnica.
604* Mislio je da je sve suze isplakao. Ni jedan čovjek ne zna koliko suza za isplakat ima.
605*Ne zna insan koliko suza može proliti. Isto onoliko koliko ih može ne proliti. Sve je u parovima.
606*U mahali kažu ne valja sabirat da te ne bi oduzimali.
137 dan se razvjenčalo pd ove godine, 228 preostalih čekaju razvodne papire .
Čudno, pomišljamo ,
dani ko neke blentovije se razvjenčavaju od godine, dogodina, svake godine ,a godina ni habera.
Valjda vole biti udovice. Ne znamo da li su godine upoznate sa činjenicom da nestanak poslijednjeg ženika znači njenu smrt. To je vrlo smrtonosnba činjenica .
A možda se umori od nabijanja na kolac milona ljudi, pa još smiraj dobro dođe. Bolje i taj izraz, nego odradila svoje i dobila nogu.
Kažu naslijednica je nova i ljepša- Aha , kako ne. Mi sve nešto dumamo ; da se i stara godina dobro kamuflira , ali ne hirurško boteksnom korekcijom ko danađnje hibridne ljepotice , sa besramnim usnama nalik – poziv na pušenje.
Što bi poete rekli:
Udovica ne udovica i godina je mnogima osmrtnica.
U prevodu:
Budite oprezni. Nemojte se zamjeriti godini. Vraća se preobučena u novo ruho, i zna biti osvetoljubiva, naročito poganima , ali i boteksovim pušačicama napućenih usana .
Ma , koje među vrijeme . Vidi stvarno ima jedan momenat nema nikakvog međuvremena.
Između oo -oo i oo-oo ljudi još nisu izmislili međuvrijeme.
A jopet , ima neko Međugorje i neka Gospa od Međugorja. Nas jedino buni što se ona naruči za ukazivanje.
Obično kaže budi tu i tu u toliko i toliko sati i ja ću doći da ti saopštim novosti. I još čudnije je što se uvijek javlja istim personama.
Vi sigurno mislite , mi vas bez veze taslačimo.
Nismo boni ne bili.
Mi samo parafrazirali i preuredili izjavu trenutno glavnog hadžije za sva ovosvjetska prikazanja.
Pogodili ste . Papa Franjo i mi smo na istoj talasnoj dužini u vezi Međugorja. Izjavio je :
“Pa tko misli da bi Djevica bilo kome rekla: ‘Dođi sutra u isto vrijeme na isto mjesto, imam novu poruku za tebe’?”.
Jedino se nismo usaglasili da li na mjestu slijedećeg viđenja treba ostaviti mobitel radi efikasnije komunikacije.
Jer nije svaki dan prikazanje i mogu se vidjelice mimoići.
Čudno, mislimo mi ; ti isti dani k'o neke blentovije žure na pa'pa, a po'papa ih mala maca. Igra se dvadeset četiri sata sa njima, pa ih popapa . To je vrlo tragična činjenica . U toj igri , ipak , dani povuku mnogo više ljudi, nego što ostatak dunjaluka može zamisliti.
Što bi poete rekli:
Papala mala maca dane ili ne papala, dani insane neprestano metu, imali oni mobilne ili ne.
U prevodu:
Nemaju ljudi života kao mace, naučno dokazano , čak ni vidjelice.
“Dokažite da je u Sarajevu ubijeno 1.601 dijete ?”
Koje li bezumnosti , bezočnosti i zvjerske neljudskosti koja od žrtve traži da ponovo prekopavaju kosti , masovne grobnice nevino ubijenih i dokazuju ubicama koliko ih je ubijeno na stratištima širom Bosne zemlje Božije milosti , a ovaj put i Sarajeva Grada čednosti.
Jedan kvazi intelektualac i režimski plaćenik genocidne tvorevine nudi 10.000 KM pojedincu, nevladinoj organizaciji, državnim institucijama, međunarodnim organizacijama, udruženjima građana, medijima, koje mu donesu, kako je napisao, relevantne podatke da je u opkoljenom Sarajevu, koje je kontrolisala Armija BiH, ubijeno 1.601 dijete.
Nećemo obratiti pažnju na izrazito tužno medikretensko lice u kojemu blješti kompleks genocidnog poricanja i straha o identifikaciji sa najgnusnijim i najkrvoločnijim zločinom koji se zbio u srcu Evrope od poslijednjeg svjetskog rata.
Seni mrtvih nam ne dozvoljavaju da se spuštamo na nivo nerazumnika i sljedbenika genocidne vrhuške koja je odvela čitav jedan narod u izolaciju , anatemu i propast .
Mi smo djeca Bosne zemlje Božije milosti i baratamo samo činjenicama
U Sarajevu se nije ubijeno samo 1601 dijete. Ubijeno je sveukupno 14.011 nevinih građana Sarajeva.
Bog Milostivi nas je učio i molio:
Tko ubije jedno nevino biće , kao da je ubio čitav svijet.
Od Adama i Eve su nastali svi ljudi svijeta .
U Sarajevu je ubijeno 14. 011 svijetova , od kojih 1601 nevine dječice , vjerujemo , sada već Božijih Anđelćica. Tu dolazimo do prave svrhe organizovanih genocidnih nakana Srbije i njene genocidne tvorevine.
Nek se ubice zapitaju koliko su nerođene djece ubili da su žrtve ostavile u životu. Brojke su se matematičkom i bilo kojom naučnom progresijom , u nekom budućom , nažalost za žrtve nepostojećem vremenu su se mogle uvećati u milijarde.
I zato , po svim i Božanskim i ljudskim uzansama , tvrdimo u Sarajevu i cijeloj Bosni se desio genocid.
Definicija genocida u Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, koju je prihvatila Opća skupština UN-a 9. X. 1948. UN mora biti ugrađena u zakonodavstvene zakone svih članica :
“Genocid
Zločin usmjeren na uništavanje, u cijelosti ili dijelom, neke nacionalne, etničke, vjerske ili rasne skupine ubijanjem njezinih članova, nanošenjem teških fizičkih ili psihičkih ozljeda, stavljanjem skupine u takve uvjete života koji mogu dovesti do njezina uništenja, nametanjem mjera što dovode do sprječavanja rađanja u skupini ili prisilnim odvođenjem djece u drugu skupinu. “
Eto , Srđane Puhale , bijedniče bijedni , nečovječe , negatoru ljudskosti i sljedbeniku monstruma , u par rečinica ti rekosmo koliko je djece ubijeno u Sarajevu. Uzmi objektivnost u ruku pa sam izračunaj ono što ti nije jasno o ubijanju i genocidu . I nemoj zaboraviti genocid u tvom gradu.
Ne želimo tvoj krvavi novac , trebaće ti , ali neće ti biti dovoljno ni svo blago svijeta da prebrodiš rijeku Stiks i završiš u Danteovom Devetom krugu.
Svima nama Nebo podari neku posebnost. Neki je iskoriste , neki zalutaju u stramputice koje nemaju veze sa životom.
Dan bez nogometa je izgubljen dan, davno nekada , za mladalačkih dana reče Ivica Osim.
Kako rekao tako i živio!
Ciglih osamdeset i jednu godinu obitavao u fudbalu . punim plućima , srcem i dušom , ali sa ponosom , čašću i poštenjem kako to rade iskonska gospoda. Na lokalitetima oko “stare” željezničke stanice , koja bješe malo opičeniji pandan sarajevskih mahala ,te ljude su oslovljavali sa.
“Đes’ ba dinGospo!”
Bio i ostao Gospodin sve potonje godine , bez mrlje u fudbalskoj karijeri ili bilo kom segmentu kaharli tuzemnog života; osim jedne principijelne . I ta jedna ima veze sa mladačkim neiskustvom i čašću. Vjerovao je ljudima koji ga nagovoriše da igra malo slabije da bi slobodarski, partizanski , Titov Hajduk ostao u Prvoj ligi.
Gledamo , čitamo i slušamo reakcije na Osimov odlazak.
Uglavnom se kukaju žalopojke i svi su tužni ; Neki iskreno , neki onako reda radi, a mnogi bi da se utrpaju u mit o velikom Čovjeku i ogrebu se bar za časak dva slave .
A mnogi od “stručnjaka” ni luk jeli ni ćevape mirisali sa plavim dunjalučkim danima i njihovim predvodnikom .
Onu : ” ni luk jeli ni burek (pite) mirisali smo ostavili za one naše komšijske “katile” sklone bordo nijansama.
U dječačkim danima je prozvan Švabo.
Logično!
Svaki pjegavi “plavušan ” koji je iole odskakao u bilo čemu je odmah nazivan Švabo. Kome jalija prihevta nadinak ostaje mu , aman , do groba. Ivica Osim je odskako smirenošću, godspodstvom, krakatošću i neospornom nadarenošću u matematici i fudbalu.
Ipak prva i prava ljubav je pobijedila!
A ljudi poput njega ,kad jednom zavole , vole čitav život , jer rijetko griješe u izboru. Pitajte Asimu Osim , ženu koja se odrekla karijera ( diplomirani je elektroinžinjer) da bi mu podarila bezuslovnu ljubav i četiri srca ; svoje i tri djetinja; kćerke Irme i sinova Amara i Selimira.
Kada je zaigrao čaršijci mu dadoše nadimak Štraus , jer je njegova igra na zelenom tepihu nalikovala nizu valcera u kome ostali plesači ( igrači ) zaostaju bar za korak dva iza fudbalskog Štrausa ( nemačka riječ «walzen» znači kotrljati, okretati, kliziti).A njegovi pokreti u toj igri kao da su nošeni lepršavim , harmoničnim i zanosnim zvucima valcera .
Ovih dana će se odjednom, svi “sjetiti” njegove sjajne karijere, bilo igrača , bilo trenera, u svojoj neukosti ne shvatajući da su samo puki prepisivači.
Istovremno će zaboraviti na Ivicu Osima velikog , velikodušnog i samilosnog darovatelja , jednostavno našeg , sarajevskog dinaGosp .
Nama je ostalo u sjećanju mnoštvo neispričanih epizoda iz naših života u susretanja sa Ivicom Osimom. Isričaćemo tri!
Prizor prvi
U vremenu kada nije bilo trolejbusa ni prave đade na toj trasi , preko puta zgrada u ul.Rave Jankovič 27 – 39 u kojim je stanovao mladi bračni par Osim, na stotinjak metara od stadiona Grbavica , Ivica je imao drvenu garažu u kojem je sklanjao svoj prvi automobil. Ispred garaže je bio šljunčani prilaz koji se vremenom znao izlokati.Oko garaže su redovno visili Željini tifusari na bi li se sreli , a bome i ogrebali za koju kintu od već žive legende ali i “žrtve”.
Naime , Ivica Osim je bio poznat kao vrlo darežljiv insan , ali i pravi Gospodin. Da ne bi darivao novac onako , mukte, kao sadaku on je imao običaj “zamoliti ” okupljenu raju da mu izravnaju i utabaju prilaz garaži. Nikome nije padalo na pamet da se sa legendom cjenjka . Znali su da će biti obilato nagrađeni i pretplaćeni. Za novac koji je dao na tabanje šljunka mogao je vrli Ivica napraviti nekoliko betonskih garaža.
Scena druga
Sva ta raja iz Ravine i oko stadiona Grbavica, pa i širom Sarajeva i Bosne živjeli su Želju i njihove nove legende Osima i Smajlovića. Oko već pomenutih zgrada su se skupljali zagriženi navijači. Kao u svakoj realnosti , tih 70-tih godina bilo je više kokuznih od berićetli dana. Tada se nisu pile klipače, sokovi … već voda i čajevi kućne radinosti.
Štarus je znao osjetiti te kokuzne dane i evo ga sa gajbom dvije , piva i sokova. Kao pobjegao od Asime da se malo među raju skrije i promuhabeti o svemu !?
Znaju svi to je izvlakuša da ih počasti , a da se ne osjećaju osramoćeni zbog kokuzluka.
Zbog toga su ga još više poštovali i voljeli.
Scena treća
Jednom je potpisnik ovih redova iskusio sreću i blagodet poznanstva sa Ivicom Osimom.
U vremenima kada pubertet pukne insana u čelenku , sve oči su uperene u žensku ljepotu i traganju za onom koja će se smilovati neukim blentovijama i podariti im milost ljubavi. Bilo je to vrijeme Ceca, Cuca , Cica, Mica , Maci i ostalih deminutli djevojaka.
I njemu se sreća osmjehnula, ali u nevakat. On to tada nije znao , ali spotakla ga jedna” starka ” od osamnaest kuka .
Kokuzna vremena pritisnula dunjaluk i insane , niko kintom da se sastane. Očevi na službenom putu , onom čuvenom , krivudavom ili stvarnom, matere ne daju pare za rospije , raja dekintirana , a možda i ljubomorna. Bilo ih i tak'ih!
U debelom halu žaleći sebe i moleći se Bogu Milostivom , ispod jednog jablana blizu Osimove garaže , skupio se mahlukat , ko zelena zgužvana papirna petodinarka na dohvatu ruke u snu beskučnika i hudi ko nesretni mladoženja , kome će ukrasti mladu ako do večeri ne nađe minimum tak'e tri zelene petodinarke.
Ali okle ti lova , frajeru ; ne pada sa nebesa.
Obnevidio od žalosti čuje poznati glas ,kao da se sa neba javlja:
-Šta si pokisao Baša? Koja nevolja?
Baška Baša se zacrveni , mladost ne zna da se ljubavni jadi na licu lako čitaju.
-Ma ništa ! – brani se on.
-Kako ništa kad si se savio ko japrak sarma bez mesa.
I tako par puta, nije ništa i nemoj ti meni nije ništa.I na kraju Švabo potiho pita:
-Djevojka?
-Aha … -snebiva se paćenik .
-I …?
-Trebamo ići u kino. Butovnik bez razloga.
-Pa?
-Nećemo ići.
-Zašto? Predomislila se?
– Nije , još ne zna da nećemo ići. Ne znam kako joj reći , a da ne dobijem nogu.
-A , dakle tako. Kokuzna vremena.
Njega stid pogne glavu i gleda u mrave koji se vrte oko jablana.
I prije nego se snašao , tutnu mu Štraus plavu pedestodinarku u ruku. I ode. Ni šta, ni kako , ni kada!
Uh , srećo od sreće zaboravi stid. Otrča ko Mark Špic , pod penđere one punoljentice . I bi kino. I bijehu ćevapi . I poneki sok . Puno je vrijedila tada ta pedesetodinarka. A bome bi i još svašta nešto. Stid nam pričati.
Nikad mu ih nije vratio. Ono de fakto. Ali više puta je poravnao šljunak ispred garaže . Raja se ibretila , kontaju blećak džabe taba. Onda i oni skontali da legendi treba džabe ravnati prilaz garaži. Zaslužio je !
I nekome je dosadilo, ili Ivici ili njima i jedno jutro se ispred trošne garaže zacaklio betonski prilaz . Sve u sto metara do Željinog stadiona.
Hvaaala ti na svakoj poklonjenoj a nevraćenoj pedesetodinarki !
A još veća ti hvala na sačuvanim dostojanstvime i ljudskosti.
Nek ti je laka duša bosanska , naš dobri čovječe Ivice Osime.
(Zla zločinačka bagra i fukara fašisti , nacistii i ubice ubiše prelijepu nam Majku Jugoslaviju. Proklertstvo na njih za vijeke vjekova od Neba im je darovano.)
