Zoran Milanović Predsjednik Hrvatske – Kultura i odgoj

Foto: Twitter/Zoran Milanović

Zoran Milanović nadrogirani AS nekulture i neodgoja.

Zakopčavanje šlica , rukavom košulje brisanje slina sa ostacima kokaina pred damama , kardinalom i drugim gostima na svečanoj dodjeli ordenja.

I taj prljavi slino i nadrogirani ljudski abortus vodi Hrvate u 21. vijek .!?

Milanović: Treba ukinuti sve mjere. Nakon sezone, da nam ne govore da smo  divljaci - Index.hr
Logoraši iz BiH zabrinuti “za aktuelno psihičko zdravlje Zorana Milanovića”  | Starmo

Ružan i izobličen je braćo , što jes jes.

Za horora i kokoši plašiti dušu dao.

Pojma oni nemaju

 

Iz Arhiva
 

 

Kažu :

U Meksiko  zbunjeni  naučnici (pučsndtvo vrć manje) :

Padala kiša riba

U  sjeveroistočnim predjelima  Meksika uočen je nezabilježen prirodni fenomen.

Uprava za civilnu odbranu države Tamaulipas objavila je da su, tokom kiša, zajedno s vodom iz oblaka padale i ribe!?

“To je bila slana kiša, tokom koje su manje ribe bukvalno padale s neba”, navodi se u saopćenju uprave na Facebooku.

Naučnici zasad nemaju tačno objašnjenje za ovu pojavu.

 

**

Par ribica palo sa neba i oni se za glavu hvataju.

I nikako nije nezabilježen fenomen. Širom svijeta , svako malo ribice i ribe padaju sa neba .

Ne razumiju.

Pojma oni nemaju.Evidentno.

Neuki su i zbunjeni.Vrane im ispile mozak,

kol'ko se nama sa ove udaljenosti razumijemo u pogan.

 

A evo, mi sa ove bande bare imamo naučno objašnjenje.

Ništa neobično.

Predvidjeli smo slijed događaja  dok je Irma provodila svoje naume.

Uragani i tajfuni usišu sve pred sobom.

Bio je Harvej,zatim Irma nad Karibima i Floridom.

Zaputio se Jose za njima.Zatim tokom slijedćih godina će biti…

 

Niko da se zapita koliko je to progutanog mora, usisanih morskih plodova i riba.

I zar neuki misli da će to vječno ostati u vazduhu.

Ma joj ,naučne blentovije.

Sve što ide gore mora da se vrne dole.

Zakon gravitacije.

Pa vi i dalje svake godine nemajte pojma i objašnjenje za padavinu riba.

 

U nas , u Bosni pamet se rađa dalje od uticaja uragana koji usisava  um.


												

Donfrid: SAD ne žele ukinuti Republiku Srpsku , ali …

Pomoćnica državnog sekretara za Evropu i Evroaziju Karen Donfrid poslije ratgovora sa BH zvaničnicima je između ostalog izjavila:

“SAD ne žele ukinuti Republiku Srpsku, ali nećemo stajati po strani dok vlast RS pokušava razbiti BiH .”

Potom je taksativno , ali vrlo realno dotakla srž svih problema u BiH identificirajući glavne uzročnike 30-to godišnje eskalacije da bi na kraju poručila:

“Sjedinjene Države žele pomoći BiH. Međutim, mi ne možemo uraditi posao izabranih političkih lidera čija je odgovornost da se okanu nacionalizma i korupcije i da rade na odgovornoj provedbi vlasti, na postizanju kompromisa i pomirenja.”

U prevodu:

Dodiče (SNSD), Izetbegoviću (SDA) i Čoviću ( HDZ) prestanite pljačkati , lagati i u geta zatvarati narod Bosne i Hercegovine ili ćemo se pobrinuti za vas i objaviti sve ono što smo prikupili o vama , radi prevednog i demokratskog suđenje , ne zanemarujući presumpciju nevinosti ( HA! HA!HA!) dotične bagre i fukare i njihovih mafijaških svita .

Morbidne i idiotske gluposti čelnika HDZ

Dragan Čović:

“Da prije par dana nije predstavnik Središnje izbornog povjerenstva naglasio kako će raspisati izbore ili donijeti odluku o općim izborima za ovu godinu, četvrtog svibnja, mi vjerovatno ova pitanja ne bi ni pokrenuli na ovaj način,” pojasnio je motiv za iznošenje prijedloga Izbornog zakona pred Dom naroda.

Ponovio je još jednom da je za njega neprihvatljivo da se u sredinama gdje ima zanemariv broj pripadnika jednog naroda, drugi narod bira predstavnike.

Bariaša Čolak:

“Nismo mogli obuhvatiti implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci i dr. jer nema vremena za izmjene Ustava. Uskoro raspisivanje izbora”

Da bi se udovoljilo presudama Evropskog suda za ljudska prava, ne predlažemo više da se bira jedan Hrvat, jedan Bošnjak, jedan Srbin. Nego, da bi se mogli kandidovati svi koji se ne izjašnjavaju tako, predlažemo biranje hrvatskog, srpskog i bošnjačkog člana”.

Riječi HDZ čelnika su rečene u obrazloženju njihovog prijedloga o izmjeni izbornog zakona u BiH.

Čisto fašističko-nacionalističko razmišljanje kao uvod u stvaranje najsramotnijeg i najdiskriminatornijeg oblika apathejda , nalik ustaškom, četničkom , nacističkom , južnoafričkom ili SAD / zapadnim demokratskim segregacijskim modelima.

Parlament BiH i zakonodavne institucije zbog opstrukcija HDZ, SNSD i SDA ( strah od stvaranja Građanske BiH) nisu proveli proceduru za implementaciju presude Suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju Finci- Sejdić od 22.decembra 2009. (dvanaest punih godina ). ali i blokiranje drugih presuda istog suda Zornić, Pilav, Šlaka.

O glup, gluplji,najgluplji Bariša Čolak kaže da nije bilo vremena za izmjenu Ustava BiH po toj presudi, ali eto HDZ dobrodušno i humano predlaže Jevrejima, Romima i ostalim Bosancima da se kandidiraju za člana predsjedništva kao Srbi , Bošnjaci ili Hrvati. Kakva velikodušna, civilizacijska gesta ( doduše sa stanovišta genocidnih fašista i nacista ).

Istovremeno Čoviću je neprihvatljivo da za “hrvata ” glasa musliman/ “bošnjak” , pravoslavac/”srbin”, Bosanac, Jevrej ili Rom.
Aferim za ustaško-nacističku isključivost.

Još jedna nebuloza u stilu glup, gluplji,najgluplji sa potenciranjem suprelativa:

HDZ i Čović u sudejstvu sa svitom narkomana, udbaša, najcrnjih fašista, neo-ustašama ,neo-četnicima Plenkoviča, Milanovića . Dodika (SNSD) žure sa izmjenom izbornog zakona jer se izbori bliže , a oni gube tlo pod nogama.

Kako rekoše “uzork” žurbi je raspisivanje izbora najavljen za 4.maj/svibanj.

Ljudi mili, da li su pomenuti ljudi ikada susreli ili bar mimoišli sa ljudskošću i pameću .!?

I oni traže da im se vjeruje, da se samo oni : ” arujevci” biraju; a iza takvih ljudi i razmišljanja posljedice su : Dahau, Aušvic, Majdanek, Treblinka, Keraterm, Prijedor, Srebrenica, Ahmići, Heliodrom,Soko , getoizacija širom svijeta,Jermeni, Kurdi, Južnoafrička Unija , Palestina ,Liban , Libija, Čile, Bosna, Sirija , Guantanamo , Irak, Jemen , Avganistan, Ukrajina…

Ali ova žurba i insistiranje ima i druge konotacije:

_ ugorženost tzv. hrvatskog korpusa u BiH

-ucjenu

-ruski rulet kao Čovićev i Milanovićev đir/tal

-blokada institucija BiH i izbora

-igranje igrica sa i za EU na kartu “demokratije”.

-igranje igrica sa SBSD i SDA radi stvaranja animoziteta u Bosanskom tkivu

-rastakanje BiH , nažalost na vrlo očit način…

Biže Milostivi sačuvaj nas od zla i nečastive pogani.

Čovićevo i HDZ -ovo betoniranje aparthejda

Dragan Čović , Hrvatska,HDZ, vidjeli da je vrag odnio šalu i da će ser se izbori bez ikakve održati , pa se odlučili na perfidnu igru, u kojoj im je zagovornik Milorad Dodik i SNSD.

Nije nam jasno kako je neko toliko glup, morbidan i fašistički nastrojen plan iznositi pred Parlament BiH.

Iole pametan čovjek će prozrijeti plan HDZ/Čovića da na mala vrata, uz podršku i saglasnost SNSD i Dodika , a vjerovatno i EU i Rusa, progura nacističko-fašistzički plan o izbornoj reformi u BiH.

Kada se bolje prouči taj plan, vidi se da se u kantonima sa katoličkom većinom želi debelo zabetonirati aparthejd stanje , istovjetno kao u tzv. rs. U ostalim federalnim kantonima se za katoličko pučanstvo želi iskamčiti što više glasova kako bi HDZ i katolici imali neprikosnoveni primat nad Muslimanima, Jevrejima, Romima , Bosancima i ostalim.

Zapravo to je uvod u izbor Dragana Čovića za doživotnog člana predsjedništva BiH , koji bi u datom momentu ,uz podršku pravoslavaca iz tzv.rs ( iz SNSD prvenstveno) pristupili disoluciji BiH sa ili bez amanet Alijine i Bakirove tzv. bošnjačke fildžan republike.

Koliko će u tome HDZ i Dragan Čović ( SNSD i Dodik ) uspjeti zavisi od Bosanaca: katolika, pravoslavaca, muslimana, Jevreja, Roma , Bosanaca i ostalih.

Tako to cionisti rade , a svijet šuti

Slika može predstavljati osoba, dijete i na otvorenom
Slika može predstavljati 1 osoba

Danas je 22.april dan planete Zemlje.

Svi su okrenuti ekologiji i spasu okoliša.

A šta sa divnim Božijim stvorovima radi kojih je ta planeta stvorena?

Ko će u njihovo ime dići glas?

Ćutanje i nečinjenje je saučešnistvo , htio to neko priznati ili ne!

Jedna Palestinska djevojčica oborena na zemlju, rukama do krvi spetljanih plastičnim okovima , mirno leži a i očima nema nimalo straha. Prelijepo djetinje lice zrači ponosom.

Druga djevojčica sa suzama u očima skriva bol zbog rana koji su joj zadali pripadnici “odabranog” narode. Odabranog za put u pakao. Rane gopvore sve, ali svijetu je uskrać eno da to vidi i osudi.

A i ko zna ko bi osudio?

One su samo Palestinske djevojčice čiju su zemlju nakon dva milenijuma postojanja sa svjetske mape oružjem izbrisali Cionisti u saradnji sa SAD , Velikom Britanijom i demokratskim zapadom .

Znaju te prelijepe djevojčice , ta dva nevina Božija anđela, pomoći nema , osim od Boga Milostivog. A ponosne jsu radi svoje borbe na Božijem putu i znanja koju genocidni cionisti nemaju. Sve je u Božijim rukama , a oni koji protjeruju , muče i ubijaju vjernike su prokleti od Boga Mudroga i Silnoga , koji sve vidi i pravedno sudi.

Cionistička vojska je omogučila ortodoksnim cionistima da rastjeruje i hapsi vjernike iz predvorja džamije Al Akse , muslimanskog svetišta od 638. godine.

Od 1948. godine njen narod , Palestince ali i druge narode na Bliskom Istoku ugrožavaju, sakate , ubijaju , vrše genocid cionistički genocidni teroristi i ubice uz izravnu pomoć SAD i Zapadne “demokratije”.

Cionistički mediji , a to vam je preko 90% svjetskih medija , ne bilježe detalje progona , masakra , ubistava i genocida nad Palestinskim i Arapskim stanovništvom. Ostali pritisnuti jarmom imperijalističkog gospodara šute i nadaju se da se to njima neće desiti.

Aha , kako da ne?

Abortusi tame, ljudski izrodi , sotonini drugovi Cionisti, SAD , “Demokratski zapad ” , uz pomoć svoje bipolarne inačice Rusije treniraju strogoću i moć na nevinim narodima širom svijeta.

Poslijednja u nizu Ukrajina je samo moneta za potkusurivanje suprostavljenih sila tame i zla.

Balada : Aišino se srce krši , a Eso samo muči

 

 

Telefon zvoni.

Vijest je tu, bolje da nije.

Nikako nije dobra.

 

Napolju Sunce razvalilo osmjeh ,

koji nas podsjeća na lice našeg prijatelja

Ese Mrakovića,

kada ulicama našeg grada brodi i misli

lijep je ovaj grad.

 

Da li je pritom mislio na grlice

koje mu ispred očiju migolje ,

ili sjaj Grada čednosti ,

nismo ga nikad pitali.

Nije bilo potrebe.

 

U Sarajevu se ništa ne dešava,

a da to tako nije zapisano.

A zapisano je,

da ovo jutro Eso ne ugleda,

niti vidi koliko ono nalikuje na njega.

 

Rekoše nam

Ljudina se osjećala umorno

odlučio da usnije i odleti sa ždralovima.

 

 Nikako nismo pametni

kako da odimo

njegovoj Aiši

kažemo joj tek tako

Eso otišo i nema se namjeru vrnuti.

 

Ne ne bi dobro prošli,

zasigurmo.

Ne bi ni Eso,

samo da ga može dokučiti.

 

Mlatnula bi ga ,uh, ne zna čime,

ali bi ga zasigurno odalamila

tako da ga zaboli, onako kako nju sada boli.

 

Mlatnula bi ga, uh , ne zna čime,

ali zasigirno bi ga zveknula

tako da vidi sve Zvijezde nebeske,

onako kako njoj u glavi bol iskri.

 

Mlatnula bi ga tako , bilo čime,

zasigurno bi ga heknula, iz sve snage

da mu na pamet ne bi palo da je ostavlja

i da joj srce krši.

 

A opet, i ne bi.

To iz nje izvire ljutnja

za ovu nepodnošljivu izdaju.

 

Da može da ga dokuči,

samo bi ga zagrlila ,

čvrsto jako

cjelov koji mu dala.

 

Nije znala da će joj se iskrasti,

tako naglo, bez pozdrava.

A bio je uvijek pažljiv i obziran.

I kao muž i otac. I kao čovjek.

Ljudina.

 

Kad samo pomisli,

šest decenija proletiše kao leptira let.

Joj , Bože mili , misli Aiša…

Bilo nam je  lijepo,

da vam ne mogu opisati kako.

 

Znate ono kad se dvoje mladih zagledaju,

a srca im ustreptala ko proljeće što se budi,

obliveno raskošima uzbibane mladosti.

E takav nam je vas život bio.

I još ljepši.

 

Joj, kako nam je bilo.

Plakala bih da mogu.

Sve mi je suze Eso pokro.

Ne teku one da se vide.

Potoci se u meni slijevaju.

Kristalno jezero u srcu prave.

 

Jezero radosti ,

u kome je maleno ostrvce tuge.

Samo za mene i Esu.

Njega ne dam nikome.

Ni da se zaviri u njega.

 

Eso je bio moja prva ljubav

i jedina.

Kada me onomad sprva pogledao,

onim okom iz kojeg radost i čežnja iskre ,

i onim drugim zavodljivim punog ljubavi ,

u koje sam se utapala,

znala sam da će biti moj.

 

Bio je moj Eso ljubavnik,

čuven po tom zvanju,

dođe sa gitarom u ruci,

i nježnošću u glasu

ispod čardaka da mi pjeva.

 

A ja Ajka se topim i kažem majci

samo će on i niko više

da mi na grudi leže

često budi i još češće ljubi.

 

Dođoše nam i dvije kćerke

Joj bože,

koliko je ljubavi bilo u njegovom pogledu.

Koliko nježnosti u dodiru.

Koliko brižnosti u srcu ,

dok ih je gurao da se vinu ka nebu.

 

Bila bih ljubomorna ,

da ih nisam voljela kao on.

 

A sada.

A ja?

Šta sa mnom!

Mili moj Eso.

 

Misliću na usne tvoje.

Onoliki , velikački

čovjek sa planine,

a blago nježnosti,

sa usana svojih si na moje spuštao

i brao me.

A meni nije žao.

Ja hoću još. I dobijam.

I utisno si ih moj Eso za čitav život.

 

Željeću ruke tvoje.

Joj , kako si me stisnuti i milovati znao ,

sva sam se u njima gubila i nestajala.

Još je toplo tijelo moje , još ih osjećam.

 

Sanjaću tijelo tvoje.

Joj, kako se oko mene svijalo ,

i kako me bralo .

Joj , majko moja,

znala sam i vrištati i majku dozivati.

 

Kad pomislim na tebe

mili moj Eso,

tijelo moje još uvijek hoće da bukne i gori.

 

Znam sada će me kćeri tjerati da napustim dom

neću im zamjeriti

ljubav ih na to tjera.

Ne mogu Esu ostaviti samog.

Sledio bi se.

Sasvim sam gore sa zvijezdama.

 

A znam

zasigurno znam

on je tamo gdje su moje srce i naše uspomene,

na uzvisini,

u đardinu ,

među ljubičicama,

da ga gledam

sa gitarom u ruci,

osmijehom na licu,

ispod starog trešnjinog stabla,

koje još uvijek cvjeta i rađa.

 

Ne mogu ja to pustiti.

Svakog jutra i večeri moći ću mu šaputati

Moj Eso ,

joj , toliko te volim mili ,

da me još uvijek boli.

 

Znam, isprva biće mi malo hladno,

i mnogo prazno.

Dok se ne naviknem.

Imam toliko doživljenih slika

i snova da me mogu obasjavati i grijati

još čitav jedan život.

Šta mi više treba!

 

A Eso moj će mi ponovo ,

svaki bogovetni dan ,

pjevati o svemu tome

Zar ne , Mili,

ljubavi moja.

 

****

Dopisano :

Danas je šest godina  od kada je naš prijatelj Eso Mraković usnio.

Aiša bijaše, ali  više ni neutješna.

Skoro tri godine je čekala da joj kucne na penđere ,da je pozove da sa njim krene tamo gdje  će ponovo biti  zajedno .

Skoro tri godine je bila tiho   sa blagim osmjehom koji joj je vječno titrao na licu.

Ponekad bi se zamislila , uzdahnula i sjena tuge bi joj preletjela nježnim licem.

Mi smo , iza njenog vječitog polusmejška ćutili njenu duboku bol.

Nekako ,kao da se nije više mogla snaći u ovozemnom životu.

Nikako se nije mogla navići na samoću , bez Esinog dodira, glasa, ili samo pogleda.

Povukla se u svoju tišinu i uspomene. Skoro da i nije pričala.

Tek bi joj oči zaiskrile kada bi se neka od njenih djevojaka ,unuka ili praunučadi zaletila da je stisnu, da joj pokažu koliko je vole i izraze svoju zahvalnost za život, ljubav,sigurnost i dom koji im je darovala.

A bijaše jaka žena . Stamena i čvrsta.Vučica. Do Esine smrti.

Radila je za dvoje i branila porodicu za čopor vukova.

Onaj njen Eso je bio čovjek sa planine. Ponosan i pomalo skitač.

A ona čestita, tiha bosanska žena i  majka , jaka kao stijena , okosnica porodice.

Od kako Eso umri , počela se sklanjati u svoju tišinu,samovati ,  gore u obiteljskoj kući nadomak Esinog mezara.da nikoga ne smeta,da nije nikome na teretu. I da bude tu kada joj vjetar donese zvuk Esine gitare i milozvučnog poja.

Jedne  zime kćeri i zet  je prevariše  i zadržaše kod sebe u gradu.

Ali Aišino  srce nije više mogla da se nosi sa životom bez Ese i bez njihove planine.

Skršilo se.Odjednom . Kao grančica.

Umrla je tiho i brzo.Bez bola i patnje.Onako kako umiru od Boga blagoslovljeni insani.

Ukopaše je odmah do Ese.

Proljetni dan bijaše sunčan i topao .Ptice su crkutale.Psi su veselo skakutali po livadama.

Svi potomci i prijatelji bjehu na ispraćaju.

Nama se činilo da čujemo veseli eho Esinog smjeha,to je njemu njegova vjerna ašik ljuba , Ajka njegiova u pohode krenula.

Znamo,zasigurno znamo , da je sada sa Esom , da se smješkaju jedno drugom, miluju se pogledima,držeći se za ruke.

Znate ono njihovo mladalačko – ruka u ruci, lijeva u desnoj, desna u lijevoj   

I nisu zabrinuti . Prelijepi život odi dalje.

Te godine  će sa visina gladati rađanje dvoje praunučadi , koju godinu poslije još dvoje , i  paziti na vaskoliko pamotomstvo, kao što su i uvijek činili.

Nek   je rahmet vašim dobrim dušama i nek vam  dragi Allah podari dženet, mili naši ,  Aiša i Eso.










												

Margita Magi Stefanović – Memento vivere

 
 
 
 
 
 
 

Danas  bi imala 62 godine.

Lijepe godine.

Neuki će nam zamjeriti,

što ti nastavljamo slaviti rođendane.

A nama  je bitnije da si sa nama, jer…

Nisam te zaboravio, mila.

Ne mogu ja to.

Još uvek , te ne mogu pustiti.

I malo sam ljut na tebe,

tek toliko da stišam tugu nedostajanja.

Bila si malo neobazriva.

Mislila si da ljubav može sve.

Eh , nekad je mogla,

kad su anđeli hodili dunjalukom.

Ali više ne.

Sada je previše tuge

smrti

bolesti

i sve se dešava jako brzo.

Nećemo reći mogla si.

Da si mogla ne bih ovo pisao.

Neću  reći ni žao mi.

Znam da si našla smiraj.

Takav ti usud.

A za čim žaliti.

Živela si kako si voljela, ili morala.

Prebrzo!

Dok si mogla.

Bila si hrabra i ponosna.

Pokušala si,

kušala ,

sve što si mogla.

Ali , bila si sama.

Sve tvoje ljubavi su otišle pre tebe.

Osim mene.

Kasno su te našli jer tako si htela.

Znala si ,

tvoje vreme da odeš došlo je.

A moje da  zauvijek držim

jednu kapljicu

da ne slazi iz oka,

jer ako klizne postaće

Kristalni Ocean

boli …

a listovi moga kalendara zauvijek tužni.

****

Poklonio sam ti jednu bajku.

Znam čitala si je.

Ali meni je lakše kada je ponovo čitam ,

jer me manje boli,

odlazak tvoj ili rastanak naš,

sada već sasvom svejedno je.

****

Grlice umiru pjevajući

janis 1        magi    Rezultat slika za Sonja Savić

Usamljena duša     Ledeni svijet

Sleđene iluzije   Rastanak  

Rekvijum za djevojčice koje su umirale pjevajući i svirajući.

 

  Grlice umiru pjevajući

Rekvijum je za djevojčice, koje su umirale pjevajući i svirajući.

Neke osobe ostave duboke tragove u nama i kad ih nismo  sreli. Nesusretanje ne znači obavezno i nepoznavanje ili manje tuge zbog rastanka.

Pomislili smo da je ovaj dan kao stvoren za  za rekvijum i alelujah.

Blagi je dan. Jedna od grlica je tog dana rođena.  Sretni smo,ali i tužni.

Sretni jer su sjećanja u toplino doma ugodna. Tužni jer neke koji bi trebali biti sa nama nisu tu.

Ni vrijeme nam ne ide na ruku.Nema snijega, sve je nekako sivo i elegično i miriše na najtužniji sevdah.

Ni ezani nisu što su nekad bili, ahtungovski zvučnici grme sa minareta.

Plavi sefardski tonovi se sve rjeđe prelivaju Gradom čednosti.

Praznici se slave iza zatvorenih vrata u praznim domovima.

Mladost je odlepršala u potrazi za “boljim” snovima .

Bosnu nam režu , kroje , hoće da je dokrajče.

Kolone izbjeglica sa orijenta , iz Svete zemlje, se vuku ka Evropi. Napuštajući jedan svijet , zbog nemani. Preplašeni ljudi kroče u nepoznato, u neki njima strani svijet.

Tuga je to ogromna, nemamo riječi, još uvijek ne možemo spoznati  razmjere izbjeglištva.

Taj neki dert , ta tuga što nebo nam u dušu unosi, nas vodi u svijet pjesme i tužni život Dženis Džoplin Margite Magi Stefanović i Sonje Savić..

Slušamo ih i slušamo , igledamo ,svih ovih godina kada nisu sa nama.

Pedeset jedna devetnaset i trinaest godina rastanka , a nikad nam se nisu učinila drugačijom. Samo su  nježnije  i snenije postajale.

Janis nas svakom novom poslušanom pjesmom i muzikom uvodi u neka nestvarna sanjanja bola, suza, traganja, ljubavi i radosti. Uvijek je bila naš vodič u te predivne svjetove, što ih samo čarobna muzika može pružiti.

Mi smo nju i njene nebeske darove od srca prihvatali. Napustila nas je prerano ta lijepa, nježna grlica mala.

Jednom, umorna legla je da spije i zaspala i zaboravila da se probudi. Zaspala i odlepršala u neki ljepši svijet.

Otišlja je  jer je pomislila da je darovala sve što je imala pokloniti.

Jedna druga grlica,Magi su je zvali,manje poznate ali ne i manje tragična, joj se decenijama kasnije pridružila.

Uspomene na treću grlicu su još svježe. Nju ćemo da oćutimo.

U svojoj samoći i jadu vakta su nas naglo napustile.

Pominjanje naših grlica predivnog muzičkog talenta  nam pozove u sjećanje jednu knjigu iz Đenisinih, već dalekih vremena.

Knjiga se zvala : Ptice umiru pjevajući.

Mi ćemo od knjige posuditi okvir, rečenicu dvije da bi ispričali svoju priču o našim  grlicama i svim grlicama koje sličnu sudbinu dijele.

“Prema jednoj aboridžanskoj  legendi u australijkim prostranstvima postoji prelijepa, nježna, malena ptica čija ženka zapoje samo jednom u svom kratkom životu.

Ona ima perje duginih boja i izgled  grlice. Oko vrata joj nizovi od tri prstena. Jedan je safir plavi, drugi je rubin crveni , a treći iskričavi, brilijant prozračni.

Glas koji pusti  je nešto najljepše što se može čuti  na ovom dunjaluku.

Nagovještaj krajnjih sahata  maloj ženkici udahne nagon za pjesmom.

Prelijepo stvorenjce se uznemiri, usplahiri i svo zadrhti. Tada napušta svoje gnijezdo i leti i leti, i drhti i drhti, i jeca i jeca; ali još uvijek ne pjeva. Ona traži drvo sa najviše trnja , sve dok je  ne pozove onaj koji će joj pomoći da dostojno završi  život.

Pronašavši drvo smrti , krhkost se uvlači  među njegove isprepletene bodljikave grane, provlači se  i traga za najvisočijim i najsnažnijim krvnikom. Provlačeći se  biva sva izbodena i izranjavana , ona ne obraća pažnju , već se nazadrživo provlači jer ide u susret ka poslijednjem ljubavniku.

Kada dođe do samrtnog  dragana;ona ga nježno kljucne ko ljubavnica snena i polako se namješta na njegov oštri vrh. Iako je spremna za poslijednji čin ptičica još ne pjeva, kao da oklijeva. Međutim to je samo privid jer ona zna svoj usud.

U predjelu grudi gdje ustreptalo srce bezumno kuca i ludi; polagano i usporeno; sasvim polako i još usporenije; počinje da se nabada na oštrinu najvišeg trna. Tak kad osjeti prvu bol, kada prva kap krvi padne na hudo trnje ona počinje da pjeva.

Drugo trnje , poprskano krvlju, kao opečeno; se povlači i pravi prostor malenoj jer ona ga treba. Želi  u bušna pluća što više vazduha da usisava, za što više boli koja joj pomaže da pusti pjesmu ka nebesima.

Nastavlja da upija trn u svoje tijelo i ljubavnik njen joj dolazi do srca.

Sad je sve lakše i bolnije i njemu i njoj.

Njemu je bolno jer ljepšu i krhkiju ljubavnicu nije i više nikad neće imati. Lakše što ga ništa ne sprečava da se skroz zarije u maleno srce. Ipak to je njegov posao, posao krvnika, a i kasno je za predomisliti se.

Njoj je lakše jer je pri kraju puta i sada će moći osloboditi puni sjaj i ljepotu poja . Bolnije, jer će to trajati tako nježeno kratko da se nebo neće moći nauživati te ljepote.

Dok probija srce trnjem glas se pjačava , postaje i bolniji i nježniji ; ona se jače i još jače nabada  i nabada, trlja i trlja srce malo na veliki trn. Krvnik se ne  povlači i on je u ekstazi, već se predusretljivo predaje i srce do kraja probada.

Ona još ne umire jer srce još titra i polako, sasvim polako počinje da se gasi. Svjesna da umire ona pogledava ka nebu i poslijednja joj je želja da se tići njeni na vrijeme izlegu.

Takve su majke.

Umirući bol je prejak i nepodnošljiv. Iz grla , iz bušnih pluća iz probušenog srca izvire  pjesma ljepša od bilo kjoje znane. Samo joj poj nebeskih putanja i maglica ravan.

Taj poslijednji poj malenog bića je alelujah njenom Stvoritelju.

Pojem nam poručuje ;

ni jedna bol,patnja i žrtva nije velika kada se slavi Ljubav i Milost Ja jesam Jedinog.

Nažalost niko osim neba  nikad nije čuo taj vrisak, tu bol , taj vapijući jecaj. Ljudi su oglušili od one boli i krvi koje rade.

Tako ,bez svjedoka umiru i naše grlice.Niko da čuje njihov bol i vapaj izgubljene duše. A samo malo , sasvim malo ljubavi ,ljudskosti su htjele iskamčiti.

Zato je svijet; uskraćen za te nježnosti, tuge i pjesme;  ogrubio i u zlo se uputio.

Ljepote pjesme čini da  žrtva malene  i nije prevelika , jer Stvoritelj Milosrdni sa neba je raznježeno gleda i šalje joj anđele u susret, da je povedu u njegove rajske bašte, kraj njegovih dvore.

Sve što je lijepo skupo je i bolno se plaća, ali se još ljepšim vraća.

I Dženis Džoplin i Margita Stefanović Magi  i Sonja Savić su bile naše malene ptičice. Naše grlica bijele , što i kad su znale da umiru pjesmu i muziku predivnu su slale i poklanjale.

Taj škripavi, promukli ječeći, unjkavi i jecajući glas  toliko kristalno čiste ljubavi i ljepote, lijepe i nježne i neuprljane još uvijek titra u našim grudima. Njen dar, njen glas  isplakan od srca, bolan i plačan je zaključan u muzičkoj sehari trajnog nebeskog testamenta.

I one neshvaćene klavijature još tragaju za svojim putanjama koje će ih odvesti do nekog srca kome je ta muzika potrebna.

A ona umilna djevuška , Sanječka koja je glumila da je pjevačica, a pjevala da je glumica nježnošću svojom pridružuje se neshvaćenim anđelima jereto, došlo je vrijeme da usnije.”

Nedostajete mile naše.

 

 

 


												

Nacističko bezumlje Hrvatske demokratske zajednice

HDZ ( Hrvatska demokratska zajednica ) predlaže zakon da se u ličnim kartama upiše pripadnost konstituivnim narodima i ostalih.

Čovićeva , Milanovićeva , Plenkovićeva svita , bolje reći nacistička bagra i fukara uporno radi na stvaranje tri aparthejda na prostorima Bosne i Hercegovine .

Ono je još monstruoznije da “ostali ” Bosanci , Romi, Jevreji i drugi , kojih ima trostruko više nego onih koji se izjašnjavaju kao Hrvati , vjerovatno ne bi imali pravo glasa , ni izbora , a vremenom ni pravo nacionalnog iznašnjavanja.

U tim nacističkim aparthejdima bi svaki od većinskih konstituivnih naroda uzurpirao sva prava u svom aparthejdu , dok u bi u drugim bili svedeni na gomilu poslušnike ili građane drugog reda , ili bi jednostavno bili pobijeni , protjerani , asimilirani , jednostavno bi nestali pod pokroviteljstvom i budnom brigom EU i SAD

Vjerujemo da bi se protokom vremena i jačenjem aparthejda ponovo otvorili konc logori slični onima psnovanim na principu genocidnih tvorevina UZP Herceg Bosna – Hrvatska – Republika Srpska – Srbija.

“Demokratski zapad” , EU i SAD prave se mutavi i ne vide da su zahtjevi HDZ sa obje strane bh granice i najviših dužnosnika Hrvatske zasnovane na nacističkim i ustaškim principima o čistoći rase.

A ako ćemo realno i objektivno , čitav koncept “zapadne demokratije ” je zasnovan na historijskom konceptu supreiornosti bjelačke , zapadno hrišćanske rase.

No , ono što Zapad “ne vidi” i ne želi da vidi je da stavovi i težnje HDZ nisu ništa drugo nego primjena rasnih, nacionalističkih težnji za supremaciju vlastitog pučanstva.

Ali to je tek uvod u dalje rasističke podjele.

Naime , prema provjerenim podacima , dobijenih iz anonimnih izvora bliskih Čovićevom nacističkom stožeru , u neko dogledno vrijeme HDZ planira da se pripadnost konstituivnim narodima u drugim aparthejdima i zvanično obilježi trakama na lijevoj ruci ili amblemom na grudima., a možda i oboje , Tek toliko da bi se mogli razlikovati konstituivni kriminalci od nekonstituvnih kriminalaca i ostalog potlačenog i porobljenog pučanstva.

Prijedlozi za trake i ambleme su sliejdeći:

– “bošnjacima” polumjesec na zelenom platnu ( sasvim logično)

– “srbaljima” dvostruko SS obilježje , odnosno 4 s ( kokarda je trenutno nedemokratska i vezana je isključivo za klanje , krv i genocid ) ,

-“rvatima” šahovnica ali samo krvavo crvena polja ( kama i bomba nisu previše demokratski jer isuviše očito podsjećaju klanje , krv i genocid ) ,

-Jevreji bi kao u II svjetskom ratu nosili Davidovu zvijezdu na žutom ili možda svijetlo plavom-bijelom platnu ( ovo nije usaglašeno jer iako je plavo bijelo boja cionista, ipak je to dominantno hrišćanska boja),

-Romi , Bosanski Katolici , Muslimani i Pravoslavci i ostali Bosanci bi oko vrata imali obješen težak kamen ( komad stećka ) sa pet prstiju okrenutih nebu. a na ramenu bijelu traku sa zlatnim ljiljanom. Ko im kriv što ne pripadaju povlaštenim konstituivnim narodima.

No , o tome će se u svakom aprthejdu po bugarskom sistemu , dobro uhodanom i prakticiranom od strane uzp pljačkaško mafijaških oligarhija konstituivnih naroda, dlučivati referendumom.

Eh , Bosno moja , divna mila,puna sevdaha, krvnici i nacisti ti uvijek rade o glavi.

Zaboravljaju da je Bosna zemlja Božije milosti, i da će se svako zlo žestoko obiti o glavu njenih mrzitelja , kao i uvijek do sada.

Koja li je prodana duša taj Fahrudin Radončić ?

Radončić: Moramo učiniti sve da Bošnjaci opet ne izaberu Komšića.

Ništa novo od Šćepe.

Dnevni avaz i Radočinć uporno insistiraju da Bošjaci ne glasaju za Komšića. Ako Komšić ne dobije glasove , logično je da će Dragan Čović pobijedti na izborima. Ako Čović pobijedi na izborima , smješi se treći etnitet , disolucija BiH i filđan Bosna.

Da pođemo redom:

-Radončić je dio lanca poslovne veze na relaciji Albanija – Podgorica . Sarajevo – Široki Brijeg -Banja Luka – Zagreb ( Đukanović, Radončić , Čović , Dodik , Plenković/Milanović) ,

-Radonćić je i u Numu i u Sarajevu na pregovorima o izmjenama izbornog zakona bio na strani Čovića i HDZ ,

-Na inkriminisanom rođendanu Dragana Čovića pored Milorada Dodika bio je i Fahrudin Radončić,

-Izjavom Večernjem listu ( nacionalističke dnevne novine sa sjedištem u Zagrebu  ) od 2.4. 2022. g. Fahruduin Radončić je otkrio ptavo lice. On se javno izjasnio za razgradnju Bosne i Hercegovine

Sada se postavlja sasvim opravdano pitanje zašto Fahrudin Radončić ide na ruku osvjedočenih rušitelja Bosne i Hercegovine i tako se uključuje u kolo bagre i fukare koja mrzi Bosnu i Hercegovinu i želi njen nestanak?

Mi znamo , ali razmišljate i vi malo.

Izvinjavamo se svim vjernicima koji slave Ramazan na oporim riječima koje ne dolikuju Svetom mjesecu.

Međutim , rušiteljske nebuloze i smrad jednog munafika su nas natjerale na to. Opominjali ih ili ne opominjali . pogan svoje pa svoje.

E , neće moći !

Bosnu zemlju Božije milosti niko ne smije da dira.