Evo ga opet – Satrap pnovo dijeli i prodaje Bosnu

 

 

Umislio riđobradi da je njegov babo bio neki veliki čovjek.

Zaboravio ,  da je  on lično maleni čovječuljak ,koji voli da se metilja i uvlači.

I živeći na strahu i trepetu podanika, koji mu je njegov “veliki” otac velikodušno poklonio,

u svojoj neukosti nema mjere.

 

Zapravo ima.

Sve više postaje mjerilo gluposti.

Prava priroda se ne može sakriti.

 

Neka Bakir Izetbegović i njegovi mentori i došnici maknu ruke od Bosne,

i ne prodaju ono što nije njihova babovina.

 

Bosna je zemlja Božije milosti!

I ničija više.

 

Neka se vrati  Adi ciganliji i tamo potraži svoj begluk,

pa njega nek ostavlja u amanet  i Erdoganu,i Lučiću i Kitarevičkoj.

 

“Oni! i njihovi prethodnici su oduvijek bili zlotvori  i katili Bosne.

 

Idi bolan Bakire u Tursku, tamo ti je položeno narodsko bogatsvo iz vreća.

Šta ćeš ti u Bosni?

 

Nisi ni Bosanac ,ni ono što što su sklepali UDBA-ši , Bošnjak.

 

A i muškost ti je upitna!?

Mnogi su ti mengelama stisli ono po čemu se čovjek prepoznaje.

 

 


												

Jean François Maurice & Maryse – Le recontre / Lyrics – prevod na Bosanski

 

 

La Rencontre

 

Deux ans déjà…

Deauville n'a pas changé

Toi non plus, tu sais…

 

C'est drôle…

Toujours ce rendez-vous au dernier moment

Ils sont là, comme avant,

Les voiliers, les goélands.

J'ai ta veste sur mes épaules

Pour me protéger du vent

Mais tu ne m'as pas encore embrassée.

 

J'avais envie de te revoir.

Finalement, on ne s'est jamais quitté,

C'est la vie qui nous a séparés

 

C'est vrai, moi j'y pense encore,

À nos dîners en amoureux,

À ces bouquets de fleurs,

À tous ces télégrammes…

On dit que la passion, ça n'arrive qu'une fois.

Tu aimais l'amour dangereux, toi…

 

J'ai l'impression qu'il va pleuvoir

Deux ans déjà…

Deauville n'a pas changé

Moi non plus, tu sais…

 

C'est bien…

Je vais retourner à l'hôtel,

Tu vas rentrer sur Paris,

Et puis tu m'appelleras un jour, peut-être…

Tu me diras : viens, et je viendrai

Comme d'habitude, tu ne diras rien, pourquoi ?

 

Donne-moi encore une cigarette…

J'aurai des souvenirs, plein de souvenirs,

Et beaucoup de nostalgie…

 

C'est fou, moi aussi,

Ça fait du bien d'y penser,

Et j'ai du mal à oublier.

Tu vois, j'aurais voulu te dire je t'aime,

Là, maintenant, sur cette plage de Normandie

Mais… mais je crois qu'il est trop tard…

 

Oui, il est tard, il faut rentrer…

 

 

 

 

Susret

 

Već dvije godine …

Deauville se nije promijenio

Ili, znaš …

 

To je smiješno …

Uvijek imenovanja u poslednjem trenutku

Tu su, kao i do sada,

Jedrilice, galebovi.

Imam jaknu na ramenu

Da me zaštiti od vjetra

Ali nisi me poljubio.

 

Hteo sam da te vidim.

Na kraju, me nikada nisi napustila,

Život je taj  koji nas razdvoji

 

Tako je, ja i dalje mislim,

O našim  romantičnim  noćima,

O onim buketima cvijeća,

Za sve one telegrame …

Ti si  rekao to je strast, to se događa samo jednom.

Voleo si opasnu  Volim te …

 

Osećam da će padati kiša

Već dvije godine …

Deauville se nije promijenio

Nisam ni ja, znaš …

 

To je …

Vraćam se u hotel,

Ideš natrag u Pariz,

I onda mi se javi jedan dan, možda …

Ti mi reci: dođi, ja ću doći

Kao i obično, reći ćeš  ništa, zašto?

 

Daj mi cigaretu …

Imam uspomene punu uspomena

I mnogo nostalgije …

 

To je ludo, takođe,

To je dobro da razmišljamo o tome,

I ne mogu da zaboravim.

Vidiš, želim da ti kažem da te volim,

Tu, sada, na ovoj Normandije plaži

Ali … ali mislim da je prekasno …

 

Da, to je kasno, moramo ići …