Ona sanja Kovitlac
Lepršavo nebo Pješčano nebo
Grlica let Zbunjeno srce
Nevinost bez zaštite Nevinost
Pupoljak Zgarište
Molitva Snovi iskre
Nada Oprost
Stepenice ka vrhu Zvijezdice
Ne znam kako se pišu rastanci
Ne znam kako se pušta ruka
ja je neću pustiti
nemoj ni ti
Hvala ti molim te oprosti mi
Budi mi dobro čuvaj se
i dalje sanjaj bajke
Volim te
reče opraštajući se od mene
kradljivica mojih snova
a srca naša
šta s njima
nijemi duša moja
šta ona ima da se pitaju
osim da se nadaju
srešćemo se ispod kavala
kad u maju potonjem
ka tebi polete rode
Je Voudrais Bien
Je voudrais bien pouvoui te prendre,
Mais il faut bien attendre
Le temps s'en je ne sais plus, tu n'es plus là
Je voudrais bien pouvoir te prendre tu le sais bien,
Mais ne veux rien comprendre
Le temps s'en va je ne sais plus, je reste là
REFRAIN:
Quel est le moyen, dis-moi pour te reprendre
Donne moi la main, je ne peux attendre
J'aimerais bien que tu me dises que tu n'es rien sans moi
Que je te rêve, te réalise tout à la fois
Pourquoi faut-il toujours que tu te livres,
Comme on livre un combat
Et que dans tes yeux ne se lise aucun signe d'émoi
REFRAIN
Je rêve souvent de te prendre comme prennent les rois
Je sais le pire des défauts est l'impatience
Pourquoi faudrait-il toujours que l'on vive ta loi
Que j'aie les choses dont j'ai rêvé
Quand je n'en rêve plus vraiment
Ja bih
Ja bih te držala
Ali moramo čekati
Vrijeme prolazi a ne znam, da li si ili nisi više ovdje?
Voljela bih da te mogu držati to znaš,
Ali ne želim da razumem
Vrijeme prolazi a ne znam, gdje sam
Koji je način, reci mi da te vratim
Daj mi ruku, ja ne mogu čekati
Ja bih da mi kažeš da si ništa bez mene
Sanjam te, shvatam odjednom
Zašto mora uvijek biti kao u romenu
Kao borba u knjizi
A u tvojim očima ne čitam bilo koji znak emocija
Često sanjam da si kao što su kraljevi
Znam da je najgora mana nestrpljivost
Zašto moraš da uvijek živiš vlastiti zakon
Imam stvari koje sanjam
Kada sam zaista budna
Sve njezne rijeci svijeta
sacuvao sam za te u pjesmama mojim
sve njezne rijeci svijeta
da tebe meni vrate, moja ceznjo davna
Sve njezne rijeci svijeta
za duge puste sate, samoce se bojim
sve njezne rijeci svijeta
sacuvao sam za te, moja zvjezdo sjajna
Ref.
Magdalena, Magdalena
moje nebo, moje sunce, moja duga
Magdalena, Magdalena
moja sreca, moja radost, moja tuga
Magdalena, Magdalena
moja ruza, moja nada, moja sudba
Magdalena, Magdalena
moja patnja, moja tajna, moja ljubav
jos te molim, Magdalena
da se vratis, Magdalena
gori visoko, a u padinama brežuljka ima ledina, zaresla u šikaru, maslina, dvi..... jedna trišnja, sedan grmova rascvalog ružmarina... naokolo živi kamen, od sunca, šta žeže cili dan, vril... jesen je još, blaga, topla, umiljata, razbacana bojama krenuše noge same, u mislima... ti, tisuću i jedna proživljena, nepostojeća slika... penjući se strmim poljskim putem niti ne primjetih, u prvi tren, da je ledina nasuprut mene ...zvala me... sjedam na kamen, skinem ruksak, pogled puca prema moru ....mirno je, nježno plavo, ljeska se na suncu... smiruje... osjetim potrebu zaplivat " na daleko" ruka, sama, automatski iz navike, pali cigaretu (još bijah pušač) mir, tišina, nikog more vuče pogled oči sa sjetom, gledaju u lelujanje ribarskih čamaca mislima zapiva, ona klapska ...ima jedan brodić, na srid je kanala, u njem je moj dragi..... nasmijem se vlastitoj gluposti a ne, dosta je...snova redaju se uspomene, grizu po duši... cipa se, raspada... u sljepočnice buba tupi, ludujući ritam .... al to i oću vjerovatno... oću, ponovo, tu, na kamenu, na baštini didova, na izvoru postojanja vlastitog ja proživit bol otrgnutog sna, istirat je iz nutrine, ostavit ... ne plačem, ne volim plakat samo suze idu duša se bori, "čisti", krvavo sastavlja komadiće polomljene izdajom, paše ih i lipi (pomislih, ispovrat ću se) a ono, glupo srce, luduje, dosadno ponavlja sa otkucajima, nadajući se čudu kladilo bi se na nas... kladilo bi se na nas... razum skriči nijemo: -digni glavu idi- i krenem..... ne plačem suze, same padaju na kamen razlivaju se i od vreline osuše u trenu... negdi u podsvjesti ispliva rado bi ti jednom pokazala "razlivenu bol" na kamenu da, jednom ćeš poželit, vidit taj kamen ......
Danas je Valentinovo.
Svim bićima koji ozbiljno shavaćaju ovaj datum iskreno čestitamo blagdan.
Mi ga nismo nikad slavili.Nama je svaki dan bio Valentinovo. Svaki dan smo slavili ljubav.Još uvijek ga slavimo.Ljubav nikad ne umire.
A tako treba da bude.
14. februar/ veljača, koji su nam Vatikanski oci natakarili kao dan koji bi mladi trebali slaviti ljubav, je samo jedan šupljeraj, kao i sve ostale Vatikanske ujudurme i podvale.To je paganski praznik pretoćen u Vatikanske vehte igre.
Ljudi koji ne poznaju ljubav, nam određuju kojeg dana ćemo slaviti ljubav.
Ljudi koji su svjesno odlučili da ne vole,naturaju nam poseban dan za ljubav.
Ljudi koji su odbacili ljubav,radost života sa ženom ili milost ljubavi vlastitog djeteta će nam govoriti o ljubavi.
Ljudi koji nikad ne upoznaju pravu ljubav će suditi našim ljubavima i određivati,kada, ko i kako će se ljubav desiti.
Ljudi koji za zaštitnika uzimaju pedera Mikelanđela Buanorotija, će nam nalagati kako i kada da slavimo svoju ljubav.
Oni su stvarno bolesni ,ako misle i dalje proturati svoje morbidne i umobolne ideje i djela.
Mi vjerujemo u Boga Jedinog i ono što nam on poručuje.
Njegove riječi u Svetim knjigama su nas naučile:
-Ljubav je neizmjerna Milost darovana od Stvoritelja .
-Ljubav nema granica i ne poznaje godine.
-Svaki dan treba voljeti, iskazivati i sjećati se ljubavi.
-Provesti dan bez ljubavi je kao ne živjeti.
-Svaki dan je dan ljubavi , jer Ljubav je :
– svakodnevna molitva upućena Bogu Milostivom ,jer on je Ljubav.
-majčin i očev poljubac
-nevješte milovanje djeteta
-zov poljubca i milovanje uzdrtalih mladih tijela
-strasne igre zaljubljenih žena i ljudi
-milovanje ruku išaranih nabreklim venama koje su istrošile svaki damar na putevima ljubavi,ali u duši još uvijek vjerni ljubavnici
-smrt koja dušu uznosi na putanje koje vode do susreta sa najvoljenijim Bićem…
Mi Valentinovo nismo slavili , jer se tog dana vrši pokolj nad stotinama miliona mirisnih cvijetaka.
Vi ne vjerujete,ali cvijeće ima dušu.Pogledajte ga malo bolje,pomirišite i oslušnite.Možda čujete kako ono sanja o ljubavi.
Mi Valentino nismo slavili jer ljubav je individualni čin koji ne trpi zbijanje u horde,jer horde nose zlo. Valentinovo vas tjera da se priključite masi i gubite individualnost.
A to je cilj Vatikana i inih koji vam žele zlo. !
Učiniti sve da ljudi gube svoju individualnost i da se zbiju u netolerantne mase,koje nemaju svoga mišljenja.
Masa nikada ne nosi dobro.Njome se vrlo lako manipuliše.
Mi ne slavimo Valentinovo ,jer sveti Valentin nije nikakv svetac.
On je samo izopačeni pohotni starac ,koji je u zatvoru , svojom sladunjavom satanskom pričom, zaveo slijepu šesnaestogodišnju djevojčicu.Krhka djevojčica ,paganka, je dobrotom srca svoga ,pojila i hranila, zatvorske mučenike. Nasjela je na priče rječitog sveštenika,bludnika i podala mu se.Dušom i tijelom.
Ona je ostala čista i postala je hrišćanka.
Sveti Valentin je zaslužio pakao i sigurno ga je dobio .
Vatikan ga je proglasio svecem.Ali to je u Vatikanu savim normalno.Većina proglašenih svetaca su bolesni,poremećeni ljudi ,koji su Vatikansku slavu koristili za svoja pohotna,bolesna,krvava i bogohulna djela.
Mi ne slavimo Valentinovo , jer nam je dosta mrtvih, spaljenih i silovanih u ime nekih izopačenih Valentina i Mikelanđelovog Vatikanskog oca, koji nije i ne može biti naš.
Našem Milosrdnom Gospodu se ljubavlju,svaki dan obraćamo i molimo:
Jedini Bože,nek sveti se Ime Tvoje,
podari mi milost da je volim,da me voli i da se volimo mi.
Ostale stvari će se same po sebi posložiti.
A to je svrha Ljubavi.