Najmlađi heroj Jugoslavije Lepa Radić ,imala je 17 godina kada je fašistička zvijer objesila.

Bilo je 11.Februara/Veljače 1943. Prije tačno 78 godina.

Poslije tri dana mučenja , bez cipela, u vunenim čarapama, na velikoj hladnoći,ruku vezanih telefonskim kablom , njemački dželat je stavio uže oko djetinjeg vrata.

Naša heroina se nije ničega plašila. Ni smrti !

U času vješanja , lijepa Djevojčica je . vrlo mirnim , sabranim glasom  prozborila i nama poruku poslala ,   a mi je prigrlili:

„Bori se narode,za svoju slobodu ,ne daj se zlikovcima u ruku. Mene neka ubiju ,imaće ko da me sveti…“

„Ja nisam izdajnik svoga naroda…“

Umilni djevojački glas je prekinula grobna tišina.

Izvještaj o egzekuciji:

„…Banditkinja , obješena u Bosanskoj Krupi ,pokazala neviđen inat…“

Dijete ,boni ,dijete!

Kako vam nije grehota. To je samo mila djevojčica koja je voljela svoju zemlju , kakva banditkinja. Monstrumi; putnici za pakao , zar ste slijepi, to je samo Goluždravo tiće .

Pedeset godina poslije i nas su pritisle zvijeri, lažu da su iz njenog naroda. Nisu.Dobrota i zlo ne može doći od istog naroda.To su izrodi.

Nas nisu vješali,nas su klali drvosječkim sjekirama, umlaćivali macolama …

Nismo se plašili, znali smo i nas ima ko da sveti.Božija pravda!

Što ti je kob!

Njemački zlotvor koji je namakao omču pao je u Zagrebu na Savskoj cesti. Karma mu nije dozvolila da se u izvoru zla hvali svojim „junaštvom“.

Tako to biva sa svakim zločincem. Kad – tad stiže naplata dijela, čak i u generacijama koja slijede.Nebeski zakon.

Bezvremena , prelijepa Bosanka, neopravdano  zaboravljena Partizanka, rođena je 19.Decembra/Prosinca 1925. u Bosni ,zemlji Božije milosti , u selu Gašnici kraj Bosanske Gradiške.