Nažalost , na nepriliku danas je Subota.

 

Nije važno koji je dan.Ali recimo , napriliku i većini na nepriliku danas  je Subota.

I kao u Utorak ili Srida danas je radni dan za većini Bosanaca. Zajašile ih krvopije ne mre pošten čovjek disat.

Iako je radni dan je  , sabahilden in the morning je ,   kako bi mahala poručila.Nju nije briga ni koji je dan,ni koja je godina.

Bitno je da se ima havljat,ko sinoć akšamlučit,  o ,  i još ponešto. To ponešto nije za javno oglašavanje . Samo radi uroka. Maš'ala,   ne  iznad kreveta objestiti , nismo djeca.

Kao mahalski glasnik ,moramo se finoće igrati pa vas obavjestiti da je svaka  nedelja neradni dan. Kod normalnih ljudi i poslodavaca. No , ko je od vlastele danas normalan. Statistika kaže niko.  Jer ko je vidio da je gulikoža normalan.

Naš računar nam skreće pažnju da je danas 334 dan ovog stađuna.Pošto smo pregrmmjeli jučerašnjih poker  trica u nizu,ostao nam je nijedan dan do mjeseca blagdana i još većih zima.

Ova godina se skupila i tuguje ,ostalo joj još samo trideset jedan dan da vodi ljubav sa ovim takarli dunjalukom .

Vi mislite da smo mi ili prolupali ili smo glupi zato što vas obavještavamo da godina vodi ljubav.

Kontate ko je čuo da ljubav sa bilo kime vodi ljubav.

Lupali jesmo svašta, ali prolupali još uvijek nismo.

E sad a da vas glupaci malo priupitaju .

Jel godina ženskog roda ?

Jeste .

Šta žene najviše vole da rade?

Ti tamo iz pozadine,  pozadinnski radniče ,nemoj nam se praviti drčan i pametovati.

Kao prvo pojma nemaš o ženama. Kao drugo tebe svakako pržun čeka.

Jel godinu svako malo neko psuje i takari.

-Je, bolan , kako nije.

-Jel godina svake godine natakari desetke miliona insanskih hajvana?

-Jes vaša , što jes.

-Šta mu to znači?

Da godina sa ljubavlju vodi ljude na bolje mjesto?

Pazite ovo ljubavlju vodi.

Jel poetika licentcia   i zakon komutacije kažu da je dozvoljavaju izmjenu mjesta?

Jes.

Jel istina da kad  neko  nekoga zahandri  a taj zacmizdri, svi kažu plače ko godina.

E eto , imate hejbet razloga da se suglasite da godina vodi ljubav sa ljudima.

A to što nekoga zaj… i sje… , nema veze sa vođenjem ljubavi. To su prostakluci.

E sada jel vam jasno da godina vodi ljubav sa insanima?

Nije?

E pa nećemo vas dalje ubjeđivati, Poslaćemo vam neku od slijedećih  godinu da vas natakari. I nek znate da to nije vođenje ljubavi. To je obično takarenje.

Što vi poete rekle.

-Lud vodi ljubav sa zbunjenom.

Ili u prevodu:

Neko će garant biti natakaren, k'o  prelijepa nam majka i domovina Jugoslavija (SFRJ).

 

 

Majakovski

Godine 1909. pesnik Vladimir Majakovski napisao je Deset poruka o revoluciji. Za svaku poruku o revoluciji robijao je mesec dana. Deset poruka – deset meseci robije.

  1. Revolucija počinje – kada ljudi više ne prihvataju nezadovoljstvo kao normalno stanje, a vi ćutite, građani!
  2. Revolucija počinje – kada se bes gladnih ne može kupiti novcem sitih, a vi ste gladni, građani!
  3. Revolucija počinje – kad radnici odbiju da budu robovi i otmu ono što im pripada, a vi ćutite, građani!
  4. Revolucija počinje – kad moralni zakon ne postoji, a pisani zakoni se primenjuju samo na sirotinji, a vi ste sirotinja, građani!
  5. Revolucija počinje – kad država ponižava stare, a hapsi ili proteruje mlade, a vi ćutite, građani!
  6. Revolucija počinje – kad narod služi vlastima, a ne vlast narodu, a vi služite, građani!
  7. Revolucija počinje – kad umetnici prestanu da budu kukavice i progovore na sav glas, dok vi ćutite, građani!
  8. Revolucija počinje – kad su zabranjeni slobodna reč i slobodna misao, a vi ste zabranjeni, građani!
  9. Revolucija počinje – kad posla i hleba ima samo za one koji cara slave i hvale, a vi ćutite, građani!
  10. Revolucija počinje – kad policija, vojska i službe bezbednosti nisu čuvari slobode, već okupatori sopstvenog naroda, a vi ste okupirani, građani!

 

 

 

Tomislav Bralić i klapa Intrade – Probudi me lipo

 

 

 

Kaletu je misec

srebro usidria

da je dugo ljubim

samo to bi tia

 

Da joj njezno sapcem

i raplicem lasi

dok ljubavnik misec

bjelinom je krasi

 

 

Sva je od lipote

u mladosti cvitu

u zivotu mome

jedina na svitu

 

Ref.

Posipaš je srebrom

prijatelju s neba

svu je lipu ljubim

svu je lipu gledam

 

Sva je od lipote

u mladosti cvitu

u zivotu mome

jedina na svitu

 

Dok ga prva zora

gasi svojim sjajem

volimo se tiho

skriti zagrljajem

 

Ref.

 

Volimo se tiho

 

Bleki – U maslinama neobranim

 

 

Krajolik snova

 

 

Mjesečeva bajka

 

 

Plavetni  đardin

 

Rijeka rastanka

 

Bolna praznina

 

 

 

U krajoliku snova što ludilom nijemi

i u maslinama pustim neobranim

okupana mjesečevom čarolijom

spavala si osmjehom anđela

umilna od ćežnje najdublje

snena od dodira nježnijih

u  plavetnom đardinu

ne sluteći neveru

a rastanak nosi

 

 

i kada me prekriju kristali snijegova bijelih

bojeni sleđenim  virovima rijeke rastanka

zaborav nećeš videjti  u plaveti praznine

smiraj neće doći tirkiznom moru suza

bjegi ti neće otvoriti pute mire

nijemim suzama  očaja

mili moj  dragi moj

zašto i  zašto

ne shvatam

a toliko si

me volio

do boli

a boli

boli

 

 

 

Bleki – Za vike vikova

 

Suton okuopan mirisom behara

 

Srce krhkog proljeća

 

Violetna ljubav

 

Plišano svitanje

 

Duša jeca

 

 

Sutonima mirisnim tebi što hode

jezovito sićaćeš se  mene bezglasno voljenoga

krikom nevino umorenog za tobom neprobolnog

sa dnu mora plavetnoga mora jadranskoga vapućeg

uvik i zauvik

 

svakog plišanog svitanja prazninom

violetne jjubavi bojene našim tijelima

stiskaćeš uši u bunilu vrištećeg  krika

ljubavi a ponoru ludila zove

za vike vikova

 

bačen sa litice nerazuma

ubijen hladnim  srcem krhkog proljeća

tačno u ponoć gledaću te

usnulu  i tužnu l'jube mila

uvik i zauvik

 

ah šta ti je ljubav pusta

u maslinama sanjana

zapretenih bolom nepresahle duše

jarbolima brodice naše plovi

za vike vikova

 

Bleki – Ja ljublju vas  navsegda

 

 

Sanjar

 

Njena ljubav je kao modrozelena rijeka

 

Ljetna ljubav

 

Uzburkano podvečerje

 

Rijeka vjernosti

 

Muzika stara

 

Kad me tuga  u srebreno čelo strefi

sjetim se tihih podmoskovskih večeri

jednog davnog zaljubljenog ljeta

kada osviti i sutoni bjehu jedno

blagorodni nijemi svjedoci

očaja bez mnogo riječi

 

znadoh tada reći samo

djevuška ja ljublju vas

i dala mi da je ljubim

u trošnom Kaštelu bez sna

pored tihe rijeke zakletve

smijala se srcem

dizala obrve tugom

uzvraćala nadom

navsegda

 

uh

munjom ode to

neizbrisivo i djetinje

ja ljublju vas

navsegda

i evo čitav život poslije

još uvijek šume

u nježnoj duši mojoj

i djevuška i rijeka

kao muzika

kao ljubav

kao eho

prelijepog života

pored vječne rijeke vjernosti

u podmoskovlju

u nezaboravu

u riječima

ja ljublju vas

ljepoto mila

navsegda