Bleki : More i usud

 

 

More more , more duboko

 

Duša boli

 

Vodošpad suza

 

Sedefasti smiraj dana

 

Đartdin ljubavne nježnosti i ljepote

 

***

 

Bolna mi l'jube
na divanu leži
ponos ne da
pomoć iskat
meni tujinu

kod ženika suđenih
po jedna suza krvava
iz oka kanula
na usnama neljubljenim
osmijeh okamila
daleko je daleko
pomoć ne stiže

srce ga boli
duša mre
ako iko mora priko
ići ća
on će prije nje

molio se i molio
krunice
svih strana svijeta
vrtio i vrtio
ljubav jedinu ozdravio
sa duše teretli brigu
odagnao
u bespuće zla neviđenog

dođe na vrata
kućice u cvijeću
zjapi ljepotica tugom
snovima njihovim građena
zapisa krasnopisnog nema
istinu da slovi

zle misli se roje
ona ozdravila
drugog prigrlila
prigrilila
kuku li joj život
čemerni
bez mene
prigrlila
pa se drugom obećala
l'jubljenog ostavila

majskim potokom
u dvore nove
podno kavala
šumom stoljeća
šapat donese

bolan sam ti jube
bolan neprebolan
umrijeću
vidjeti te neću
a kunem se nebom
bez poljubca
na kraju bajke
čekaću te
u svakom budućem svijetu
za vik vikova

ampak
more more
plavetno
more more
duboko
brodica snena
neverom iskovana
neisplovljena
mirisom maslina obasjani
vrisnuše nebu
pomoz Bože
jadu velikome

usud je usud
reže sve grube riči
bunila rod
briše nerazumno vrijeme
ona ozdravila
iz rubova smrti se vrnula
sumnje odagnala
čovika svoga
jedinog
na grudi bjelokosne
sedefastim smirajem dana
navik privijala