Bleki – Umor iza rešetaka

 

 

Trnje i ruže

 

Krajolik majskog cvijeća

 

 

Čežnje zakopane duboko u nama

 

Umor iza rešetaka

 

Đardin  ljubavne nježnosti i ljepote

 

Prolaze magle i bure

godinama posnim

sutonima blagim

raznoseći mirise jasmina

maslinovom gorom

 

hučale  nevere i oluje

decenijama hladnim

svitanjima nježnim

utapale ljubavnu strast

o hridine beskraja

 

ne primjetivši godine što brode

nepovratu odra

bijelim udovičkim  ružama tkanim

bježeć smiraju tihom

umor iza rešetaka

uzdahe sve rjeđe

bolnom tugom diše

galerija tišinom nijemom

mre

 

kraj razapetih jedara prošlosti

na krmi ispranoj dugom

sa kormilom u ruci

starac sijedi

čvorove tegobnih kalendara mrsi

razvezuje

jednu po jednu

uspomene koje gasnu

bolom neprebolnim

 

skuplja ledene kristala srca

rasute po jarbolima tuge

sanjajući cvrkut nježni

vazdušasti  eho  koraka

čudesne žene

što poput čarolije

ka njemu hodi

osmjehom

ja došla

 

Ehej

kormilaru vremešni

okreni čvornate ruke

savršenoj ženi

primi je za ruku

zagrli je nježno

najnježnije

budi joj vodič

podari joj kormilo

u slijepoći tmine

obasjaj joj pute

ljubavlju

za vjeke vjekova