Obećavam život tvoj
Đardin ljubavi i nježnosti
Jesenja maglica
Život je prelijep
dvoje se nađu
potom nerazum zbude
ljubav kao prošlost
plače
miris jeseni u tebi oplakuje
moje snove prvom kišom rušene
na uglu iznad pješčanog sata
vrijeme je zastalo
mene usnulog
uzalud dozivaš
a ipak
ništa ti ne znaš
ostaju ti naši dani
zbrojem protoka svijetlih stađuna
broje se samo uspomene nježne
mili Anđelu
