Vesna Parun – Nikad

 

 

Neznam gdje pocinje praznina mora

Ali slutim sto je taknuo u tebi ili meni glas

koji je blizu negdje rekao:

Nikad

 

To je rijeka koja se ne ,vise ne vraca

u svoj izvor

jer su joj obale dogovorene s nekim nepoznatim

koji ceka u daljini.

 

To je cvijet koji ne silazi vise

u svoj korijen

jer se ondje naselila buducnost

 

Nikad.

Sumna trava neizgazenih visoravni,

snijeg na planinama ,ljubicastim.

 

Osvrni se za sobom i gledaj svoje Nikad

u travi sluha i vida naraslo

u sjeni ruku sustalih,u sjaju zelje neugasle

 

Obazri se ,prepoznaj svoje Nikad

po iscezlim nizinama prostrto

I teska misao ,koju si zanjihao

postat ce blaga ,

jer je kraj nje covjek nerazumljiv

u svojoj samoci .

 

A kad se on pomakne u Noc

i u veliki uspavani prostor,

ispruzit ces za njim svoje ruke

i viknuti ;

Ne odlazi

Bleki – Jutarnje pismo

 Dobro jutro Jube,

 

Danas sam poranio. Neoubičajeno za mene.

Tebe sam usnio .

Reći ćeš , pričaj mi nešto što ne znam.

 

Vidim te , odlaziš Mila.

Lepršava i raskošna u prozračnoj, čipkastoj , crnoj , udovičkoj haljini.

Tek jedna vitka  sjena u daljini.

 

Ne osvrćeš se , iako znaš da te  gledam.

Ne voliš rastanke , bole te.

Ovaj ti posebno teško pada.

Mniješ

neću se vratiti

 

Ti nestaješ na obzorju ,

nemoćno širim ruke i  nako bez misli sjednem.

Suze same teku.

Znaš, nikad se nisam stidio svojih suza.

 

Nekim čudom , tu bješe jedna trešnja , bremenita od ljepote.

Crvena i raskošna , nalik tebi.

Svuda okolo sivilo i crnilo , a trešnja moga života prelijepa i mirisna.

Umoran  , legoh u sjenoviti hlad .

I usnih tebe.

Vraćaš mi se.

 

Krajolik  je u bojama  duginih valera , samo sam  ja u crno bijelim tonovima.

Valjda zbog kaledara i pahulja koje su zarosile kosu.

 

Probudim se . Osvrnem  .  Plahte nisu zgužvane.

Osjetim studen. Nisi se vratila.

 

Jastuk mi mokar. U prvi mah se čudim , ne znam od čega.

Nisam tužan, valjda sam u snu tugu isplakao.

 

Malo sam sjetan , tek toliko da mogu reći , Život je prelijep.

 

A onda se sjetim , da sam godinama slušao neku prelijepu muziku.

Ali bila je toliko tužna , čak tužnije od mene , pa sam je prestao slušati.

Potražim je , poslije decenije neslušanja i vidim postavili tu milozvučnost.

 

Sono io Zabezeknut.

Po mahalski – I Am natakaren.

 

Neko se ovdje igra sa mnom.

Meni slikaru ukraden san .

A opet drago mi, nisu ga uspjeli  čitavog preslikati.

Umornog starca i raskošnu trešnju duginih boja izostavili.

 

To ću ja  , jednog dana ,  da naslikam.

Trešnju je lako . Ona mi druga čitav život bila.

Malo me plaši, starce ne umijem slikati.

 

Nema veze, naučiću.

Treba samo da stanem ispred ogledala,

i počnem da  bojim.

Ostalo ide svojim tokom.

 

 

Zar ne Yossemin , čudesna djevo moja.

Indexi – Pozovi me na kafu draga / Song – Lyrics

Zvijezdice      Samoća  Mjesečev osmjeh

 

U svome malenom stanu

vecernja svjetla palis

i dobru kafu sada

mozda drugom spremas

cesto se pitam u sumrak

da li bar nekad zalis

sto me vise nemas

 

Onog tuznog proljetnog dana

bili smo lose volje

mnoge smo uvrede rekli

do tada nerecene

sad mi se cini draga

bilo bi mnogo bolje

da si pored mene

 

Ref.

Pozovi me na kafu sada

ako si tuzna ili sama

dosao bih da te cuvam

jer znam da te plasi tama

 

Pozovi me na kafu, draga

za ovu noc il’ zivot cijeli

suvise te volim i nikom vise, nikad

ne bih dao da nas dijeli

 

 

Bleki – Sanjah da mi praštaš

 

 

Jube

ako si ti nada

a Nebeskom milošću jesi jesi…

Llijepo je buditi se sa osjećajem da imaš nekoga

kome ćeš sinoćnje snove pokloniti

Moji su dani prelijepi

sve više sanjaju ltirkizni boju

kojom sniš

 

A onda

Sanjah da se sjećaš

da mi praštaš…

 

recimo

bijege moje

 

Sjeti se mila

upoznah te u plavetnom danu punom svjetlosti

jer ti bješe svjetlost

Oprosti ali moram te zamoliti da se uvijek sjećaš

onog proljetnog  dana

kada su ljubičice mirisima tvojim ludjele moju dušu

a ti me pozivala sebi

 

Oprosti mi što te sanjam a da te nisma pitao da li smijem

I oprosti mi ljubavi što te tako dugo sanjam

ako sam se na tom putu malo umorio

Sjeti se mila  labudice kako sam ginuo tražeći tebe

 

Puno je to nestajanja Jube moja

Čitav jedan vijek ljubavi traganja i snova

Oprosti mi što ne mogu da te svakog trena gledam

i držim za ruku

Oprosti mi što ću ostati željan milovanja

cjelova tvojih

I još mi oprosti što još lutam a Tišina sni

A krhka ruža tuguje

Hvala ti što si mi dala da u tvojim snima odmaram dušu

i ljubav svoju

 

Neću ti reći zbogom Najmilije

Sve do oprosta tvoga

traganje  za  tvojom sjenkom se nastavljaju

u eonima koji  nam se kradu

 

 

Galerija Zamak Yossemin u 2o o8 ( VII )

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Otmjenost đardina

 

Kovitlac slapova i brzaka

 

 

Pr0ljetni plam

 

 

Zaboravljena čednost

 

 

Plišane misli

 

Urešen dan

 

 

Slike izložene u   Galeriji  Zamak  Yossemin od 26.03.2018.

Stalna postavka

**

Za Yossemin

s ljubavlju

 

 


da uvik
zauvik

Amira Medunjanin – Ja nemam prava nikoga da volim /Song -Lyrics

 

Ja nemam prava nikoga da volim

Niti nekom da nanosim bol

Ostaju mi samo noci moje puste

Da u njima placem celu noc

 

Tugo moja, noci duge

Srce mi je puno bola, puno tuge

 

Po svetu trazim izgubljenu ljubav

Trazim nekog sto mi zada bol

Trazim one dana kad sam s’ tobom bila

Kad sam bila srecna svaki dan

 

Sto se samo jednom u zivotu voli

Sto je moja ljubav najlepsa

Zato nemam prava drugoga da volim

Niti nekom da nanosim bol

 

Rujanje / Igrokaz na dan 4. Septembar/Rujan

 

 

Danas je  Petak  4. Septembar/Rujan 2020.godine , računate po onima iz katakombi,koji ljudsko čeljade proglasiše bogom, nebo ih spržilo kada za to dođe vakat.

Po zapisničarima , ovo je 248 . uzastopni dan bez  najavljivanih apokalipsi. Valjalo bi da i preostalih 118. dana natandare zloguke apokaliptičare.

Sve češće  mislimo,neki od  ovih mjeseci su naopako određeni i rađeni.  Eto sedmicom označen deveti mjesec.

Po toj računici ispada da se jeleni rujaju u sedmom mjesecu. A , vjerujte na kalem ,ne rujaju.Najžešće se tandare  u devetom mjesecu .

Joj , neukih ljudi lijepo cvijeće naše. Ma ne u devetom mjesecu trudnoće , već po kalendaru zadrtih.Nisu jeleni  ludi da se rujaju usred ljeta u julijevom mjesecu , po najvećoj  žegi i vručini. Mogli bi riknuti.Oliti crknuti, a to nije daleko od krepati. A i sa voćkama  je malo neugodno.

Ovako vam to ide. U sedmom mjesecu koji je u stvari deveti , otpada voće sa grana i fermentira se.  Otpada i lišće zlatno,ali ono je radi dekora.Znači voće se pretvara s u alkoholne bombice. Životinje opijene alkoholom počinju da se „narazumno“ vladaju ,odnosno tandaraju.

Ako ne znate šta znači tandarati ,ko vam kriv.Nećemo vas po stare dane   učiti bontonu i praviti se fini. Nismo istočnjaci iz Švedske.

Sada će te se pitati odkle švedi istočnjaci,zar nisu gruntom obilježeni k'o nordmani.A ća ga mi znamo.Nama od malih nogu trube da su šveđani istočnjaci.Šta mu to znači, pitajte istočnjake kad ih sretnete.

Da se manemo toponima i vratimo zoologizmima.

E vidite , fermentirane voćke udare u glave, i među noge životinja.Jer i životinje kao insani ponekad razmišljaju onim što im je među nogama. Doduše rjeđe od ljudi,jer su pametnije i manje belaja rade.

I eto ,tada dolazi do frke od rujanja. U prevodu sa hrvatskog na čisti kolokvijalni i milenijski , nepatvoreni bosanski jezik  , rujanje znači parenje,a opet u čisto bosanskom žargonu  to se prevodi kao tandaranje. E sada , u tom kolopletu tandarli plesa, najglasnije je zov jelena na paranje, oliti rujanje.

Zbog tog neodoljivog ljubavnog poja, čitav jedna mjesec od tr'set dana je dobija ime.I kako jeleni nemaju takuina i šugamana , moraju se boriti za žensku.Sve odjekuje od buke.Poslije i od onoga.

Znate već čega.Ako ne znate,ko vam kriv.Jal'ste hadumi ,jal'tetkice.

Što bi poete rekle.

-Tko zna zna!

U prevodu:

-Tko ruja dvije sreće grabi.